Nadbiskup zadarski i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije o porukama s nedavnog zasjedanja HBK, o rodnoj ideologiji i aktualnim događajima u društvu S predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimirom Puljićem, nadbiskupom zadarskim, razgovarali smo netom nakon završena jesenskog zasjedanja HBK, na kojemu su biskupi objavili dokument koji se protivi rodnoj ideologiji. Jeste li zakasnili, budući da su u Hrvatskoj sklopljeni nedavno prvi istospolni brakovi? – Hrvatski biskupi nisu ni prvi, a ni posljednji koji se osvrću na rodnu ideologiju. Prije nas to su učinili biskupi Španjolske i Portugala, Poljske i Slovačke i još neke zemlje. No, uzme li se u obzir da je od Pekinške konferencije, 1995. godine, kad je usvojen program rodne ideologije, prošlo gotovo dvadeset godina, imate pravo kad kažete da se kasni s ovakvom porukom. Nije, međutim, kasnio sveti Ivan Pavao II. Dok se pripremala Konferencija o pravima žena i usvajala rodna teorija u Pekingu, on je napisao pismo ženama. Poznato je kako promotori rodne ideologije o “rodnoj jednakosti” ne priznaju dva biološka spola, nego nude mnoštvo spolno-rodnih identiteta: heteroseksualne, homoseksualne, biseksualne, transseksualne, transrodne itd. I upravo u vrijeme pripreme i održavanja Međunarodne konferencije u Pekingu sveti Ivan Pavao II. upućuje svoje pismo ženama u kojem govori o “geniju ženskog bića”. Počelo u Kairu i Pekingu Znači, Crkva je pratila svjetske trendove i na vrijeme reagira? – Nastanak i razvoj rodne teorije i ideologije Vatikanska diplomacija je aktivno pratila i sudjelovala na međunarodnim konferencijama, kako u Kairu gdje se započelo o tomu govoriti, tako i u Pekingu gdje je dogovorena strategija njezina provođenja. U tom kontekstu osobito upada u oči zauzimanje pape Ivana Pavla II., koji je kroz 133 uobičajene kateheze srijedom (1979.-1984.) razmišljao o teologiji tijela i ljudskoj ljubavi u sklopu kršćanskog nauka o čovjeku stvorenom na Božju sliku. Po završetku spomenutih kateheza on je uputio svoje apostolsko pismo o pravom i istinskom dostojanstvu žene, “Mulieris dignitatem” (1985). A kad on govori o čovjeku i njegovu uzvišenom pozivu, uvijek upućuje na prve stranice Biblije. Tamo, naime, stoji kako je Bog stvorio čovjeka kao “muško i žensko” i odredio neka se ljudi “rađaju i napuče zemlju” i neka je sebi podvrgnu” (Post 1, 28-29). Crkva, dakle, prati svjetske trendove i podsjeća na te biblijske korijene i početke. Zato i naslov po Bibliji: “Muško i žensko stvori ih”? – Naslov uvijek ima svoju poruku. A ovaj ima i dvostruku poruku. S jedne strane podsjeća nas kako smo Božja stvorenja. I premda je čovjek dobio zadatak da zemlju obrađuje i preobražava, on to ne može samostalno činiti. Jer, Bog ga je stvorio da bude njegov suradnik, a ne suparnik. Preobrazba svemira mora biti usklađena s Božjim zakonima usađenim u narav i savjest čovjeka. No, to ne znači da slobodan čovjek ne može i drukčije činiti. Dapače, on može sebe postaviti gospodarom pa bez Boga organizirati život na zemlji. No, povijest pokazuje kako takav život uvijek završi protiv čovjeka. Budući da su strašne posljedice koje zastupa revolucija rodne ideologije, učinilo nam se potrebnim ponovno podsjetiti ljude na početke koji su zapisani na prvim stranicama Biblije. Koje? – Sveto pismo poznaje samo dva biološka spola istog ljudskog roda, a ne mnoštvo spolno-rodnih identiteta o kojima govori rodna ideologija. Pred opravdanim strahovima, koje je predvidio i E. Fromm kad je napisao kako će nakon “laganoga umiranja Boga u prošlom stoljeću doći do smrti čovjeka u našem stoljeću”, učinilo nam se korisnim istaknuti u naslovu tu komplementarnu istinu da je Bog stvorio čovjeka, “kao muško i žensko stvori ih”. O Bandiću i prosvjedima Mnoge je iznenadilo da dokument nije “ratoboran”, nego da više objašnjava kršćanske stavove i pozicije? – Ne znam što mislite pod riječju biti “ratoboran”. Ako je biti ratoboran braniti istinu o Bogu i o čovjeku, onda to nije protivno crkvenom poslanju. Dapače, ono je u skladu s onim što je Pavao savjetovao svom ljubljenom učeniku Timoteju, neka se ne stidi svjedočanstva za Gospodina i neka se “zlopati” za evanđelje i teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju i mirom. Pavao osim toga savjetuje neka odbija “lude i neobuzdane rasprave jer rađaju svađama”. Sluga Gospodnji, naime, ne svađa se, nego “nježno poučava i zlo podnosi ako treba”. No, apostol upozorava mladog Timoteja neka ne zaboravi da će u posljednje dane nastati teška vremena, jer ljudi će biti sebeljupci, oholice, hulitelji, neposlušni, bezbožni, nepomirljivi, klevetnici, naduti i ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. Pa ga zaklinje neka propovijeda, uvjerava, prijeti, zapovijeda; bilo to zgodno ili nezgodno. Zašto mu to Pavao govori? Jer predosjeća kako ljudi neće podnositi zdrava nauka. Od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Zato mu još jednom uljudno, ali načelno veli neka bude trijezan u svemu i djelo blagovjesničko posve ispuni i dovrši! Dobro je što ste u našoj poruci otkrili želju za objašnjenjem. Ali, u poruci ima i Pavlova duha upornosti i tjeskobe što se ljudi odvraćaju od biblijske istine i priklanjaju se “znanstvenim bajkama”. U tom vidu može se između redaka osjetiti i “duh ratobornosti” za istinu o Bogu i o čovjeku. Kako gledate na aktualnu političku situaciju u zemlji: Hrvatska je stiješnjena u bipolarnosti SDP-a i HDZ-a, zemlja već dva desetljeća ne ide naprijed... Crkveni vrh baš nije stao iza prikupljanja potpisa za preferencijalno glasovanje. Zašto? – Slažem se s tim da crkveni vrh nije stao iza prikupljanja potpisa za preferencijalno glasovanje. To je ipak politički čin za koji Crkva nije pozvana predlagati ovakav ili onakav način biranja zastupnika u upravnim tijelima države. No, na upit koji je postavila građanska inicijativa “U ime obitelji”, koja je pokrenula referendum o preferencijalnom glasovanju i promjeni izbornog sustava, odgovoreno je kako biskupi “nemaju ništa protiv referenduma ako on doprinosi plodonosnijoj i većoj demokratičnosti te uz to promiče i služi općem dobru društva. Pogotovo ako se njime ne krše pozitivni državni zakoni i propisi RH te pri tome ne narušavaju kršćanske vrijednosti koje su važna sastavnica hrvatske kulture”. Kako komentirate uhićenje gradonačelnika Bandića i njegovih suradnika? Odobrava li crkveni vrh takve akcije? – Vidjeli ste iz dosadašnjih izjava da se Crkva ne miješa u poslove državnih tijela. Uhodana je i ponekad otrcana fraza “neka institucije rade svoj posao”. No, ono što se često u takvim slučajevima događa i ponavlja jest “osuda prije suđenja”. A opće prihvaćeno pravilo ponašanja je kako je svatko nevin dok mu se krivnja ne dokaže. A prosvjed branitelja? Jesu li izmanipulirani, kao što se tvrdi, ili prosvjeduju s pravom? – Kad dijete plače, normalno je da mama trči i pita što je, sine moj. Nikad se ne događa plač bez razloga. Uvijek je posrijedi neka bol ili muka, uvreda ili nezadovoljstvo. Žao mi je što su branitelji proplakali ovih dana te se okupili na prosvjedu u Zagreb. Dobro je bilo što su ih pohodili državni službenici s najvišeg ranga i pokušali čuti njihove probleme. Žao mi je, međutim, što se stvorila tolika napetost da nisu više kadri čuti jedni druge. Ulice jesu mjesta za proteste i galamu, ali ne za pregovore i dogovore. Branitelji su najviše dali za slobodnu i nezavisnu državu pa institucije države imaju obvezu štititi njihova prava i poštovati zasluge za slobodu koju su nam donijeli. Nemam podataka jesu li izmanipulirani. Nitko, međutim, nema pravo manipulirati njihovim zahtjevima i potrebama. Autor: Darko Pavičić Izvorni članak možete pogledati OVDJE