Čuvajmo se virusa straha i panike! (Video)

Teško se boriti sa strahom koji izaziva nešto neopipljivo, nevidljivo, kao što je virus.
Zbog toga se nevidljivom neprijatelju često želi dati lice.
Uzimaju maha i teorije urote:
"Šetao sam s prijateljima, sunce je zalazilo, nebo se pretvaralo u krvavo crvenu boju. Odjednom sam se osjetio iscrpljenim, zaustavio sam se i oslonio na ogradu: vidio sam krv i plamene jezičke iznad plavo-crnog fjorda i grada. Moji su prijatelji nastavili hodati, a ja sam ostao, drhteći od nemira, i osjećao sam beskrajan krik kako prolazi prirodom”. Ovim riječima je Edvard Much opisao nastanak slike "Krik".
Paradoksalno, ljudi u karanteni izgledaju manje zabrinuti od onih izvan njih.
Oni su suočeni su sa stvarnošću, dok ovi izvan karantene imaju samo percepciju stvari.
Ostaje, nasreću, humor.
Malo pomalo, život će se vratiti u normalu. A i čovjek se navikne. I iznimno postane rutina.
"Tko je stalno u strahu, svaki je dan kažnjen", zaključuje Publilius Syrus Publilije
Živjeti pod težinom „što ako“ je teško za živjeti.
Isusove riječi su riječi „života“, umirujuće za našu dušu, daju moć danima našeg života.
„Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom.“
I zato: "Sviraj ponovno, Sam. Sviraj "As Time Goes By". -