Damir Pešorda: Apsurdna proslava

Neki dan sam na radiju čuo neobičan bećarac. Zapravo, običan slavonski bećarac ispjevan na njemačkom, engleskom i francuskom jeziku. Koliko sam shvatio, riječ je o glazbenoj točci pripremljenoj za proslavu hrvatskog ulaska u Europsku uniju. Ne znam reći točno zašto, ali europeizirani bećarac zvučao mi je nekako otužno. I blesavo. Kao varijacija na temu Danke Deutschland. Nekoliko dana prije proslave ulaska u Eu slavit ćemo Škrabalov Dan državnosti. Siguran sam da će ove godina proslava tog praznika, koji se u hrvatskoj javnosti slabo primio, biti nešto živahnija nego dosada. Ne stoga što bi vlast ili građani ove godine odjednom više počeli cijeniti i slaviti neovisnost, nego upravo suprotno. Slavit će se gubitak neovisnosti, to jest utapanje Hrvatske u Europsku uniju. Tako će, siguran sam, i u prigodnim govorima za Dan neovisnosti naši vrhovnici o teško izborenoj državnoj samostalnosti govoriti tek usputno, a naglasak će biti na blagodatima odricanja od te samostalnosti u ime europskog zajedništva. Same po sebi obje proslave su apsurdne. Čemu slaviti neovisnost kada je se za nekoliko dana i de jure odričemo, a de facto smo je se davno odrekli? Čemu slaviti ulazak u Europsku uniju kada nije proteklo ni dvadeset godina otkako smo se, uz nemale žrtve, oružjem uspjeli iskobeljati iz jedne druge unije? Naročito ako se ima u vidu da u tu uniju nismo ulazili kao suverena zemlja i ravnopravan partner, nego kao poslušni đačići koji su stalno morali rješavati nekakve ''domaće zadaće''. Tako da više ni onima upućenima u politička zbivanja  nije jasno jesmo li mi uistinu željeli ili smo morali ući u Eu. U Rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića državni suverenitet definira se kao ''samostalnost, nezavisnost države o drugim državama u njezinim unutarnjim poslovima i u vanjskim odnosima''. Država koja je godinama usklađivala svoje zakonodavstvo sa zakonodavstvom neke druge naddržavne tvorevine i činit će to i u budućnosti kada god to od nje zatraži ta naddržavna tvorevina, očito nije suverena država jer nije ''nezavisna o drugim državama u svojim unutarnjim poslovima''. Država koja svoju vanjsku politiku vodi po naputcima neke naddržavne tvorevine (npr. slučajevi Libije i Sirije, angažman u ''Regionu'' itd.), nije suverena država jer nije ''nezavisna o drugim državama u svojim vanjskim odnosima''. Logika je neumoljiva: ako je državni suverenitet vrijednost, nakon 1. srpnja ostat ćemo bez te vrijednosti. Zauzvrat smo dobili gomilu šarenih obećanja naših blagoglagoljivih političara. Čija je vjerodostojnost, blago rečeno, krajnje upitna. Kada se pokaže da famozno ''povlačenje iz Eu fondova'' u praksi baš i ne funkcionira kako to eurofili zamišljaju, to jest da je u zavodljivoj Kosoričinoj formuli ''uložiš jedan, povučeš tri'' ili nešto realističnijoj Milanovićevoj ''uložiš jedan, dobiješ dva'' jedina poznata veličina ovaj uloženi iznos, dok je ''povučeni iznos'' fluidan, odnosno neizvjestan, može biti 2, 1 ili čak manji od 1 – razočarani će naivci početi optuživati i vlast, i državu, i susjede, i Uniju. Sve, samo sebe ne! A to će, kao i nekadašnje pristajanje na laži i poluistine političara o dobrobiti od ulaska u Eu, biti pogrješno.  Svi smo odgovorni, čak i mi koji smo od početka bili sumnjičavi prema eurointegracijama. Ako ni za što drugo, onda zato što se nismo znali oduprijeti pretvaranju Hrvatske od zemlje koja pršti od optimizma i samopouzdanja u zemlju koja ne vjeruje u sebe i traži od Europske unije da je pretvori u uređeno i efikasno društvo. Ne znam kako ćete vi, dragi čitatelji, ali ja ću prvosrpanjsku apsurdnu proslavu zaobići u širokom luku. Ne volim karmine.   Damir Pešorda Izvornu vijest možete pogledati OVDJE