Damir Pešorda: Hoće li Most usisati HDZ?

Ono što se danas naziva Most ima podugačak politički predživot. Začetke toga pokreta treba tražiti u katoličkom aktivizmu i traženju alternative HDZ-u. građanske udruge kao Grozd, Hrast, U ime obitelji i sl. nesumnjivo su odigrale važnu ideološku, organizacijsku, pa i kadrovsku ulogu u nastajanju Mosta. Negdje u proljeće 2011. s pokojnim Zvonkom Bušićem i Markom Grubišićem sudjelovao sam u vikendici kipara Kujundžića u razgovorima između tadašnjeg Hrasta i grupacije oko Zvonke Bušića oko zajedničkog političkog djelovanja. Od poznatijih osoba, koliko se sjećam, bili su tu Marko Peković Thompson, kao prijatelj Zvonkin i prijatelj ideje Hrasta, te Katarina Vidović-Krišto i Ivica Relković. Razgovori, naravno, nisu urodili ničim konkretnim. Nije još bilo, kako se to veli, sazrelo vrijeme. Budući da sam sastanku nazočio više kao prijatelj i podržavatelj Zvonke Bušića negoli kao netko zainteresiran da uđe u političku arenu, ne sjećam se baš najbolje detalja tog sastanka ni ljudi koji su tamo bili. Ipak, sjećam se da je sa strane Hrasta dojam politički najartikuliranije i najizgrađenije osobnosti ostavljao Ivica Relković, koji je tada bio iznimno politički aktivan. Poslije je bilo još nekih previranja u Hrastu i Relković je potpuno nestao s političke scene. Moram priznati da me je to iznenadilo jer sam mu predviđao izglednu političku budućnost ako se ikada izgradi neka desna alternativa HDZ-u. Bilo kako bilo, za Relkovića smo opet čuli ovih dana. Javnosti je predstavljen kao Mostov ideolog i savjetnik iz sjene, a čini se da ni on pretjerano ne bježi od te uloge. Petrov i Grmoja najeksponiraniji mostovci, čini se, uistinu potječu iz tog katoličko-udrugaškog aktivističkog miljea. U tom smislu oni jesu, na neki način, politička djeca Ivice Relkovića. Koliko je pak cijeli Most takav, još će se vidjeti. Zbog tog desnog backgrounda određenih ljudi u Mostu često se čuje teza da će veći koalicijski partner HDZ usisati manji Most. No, stvari se mogu postaviti i drukčije. HDZ-u je na desnom spektru političke scene dugo tražena alternativa. Poznato je da su mnogi nezadovoljnici davali glas HDZ-u samo zato što su se bojali da bi rasipanje glasova umanjilo rezultat desnice, to jest pogodovalo SDP-u. Sada kada uvjerljiva alternativa HDZ-u postoji logično je da će dio tih glasača glasovati za Most, pa bi se reklo da postoji određena mogućnost da Most usiše dio HDZ-a. Barem u onoj mjeri koliko i obrnuta mogućnost. HDZ kao Tuđmanov pokret baštini brojne sastavnice hrvatske političke misli i kao takav teško se može jednoznačno profilirati kao konzervativna kršćanska stranka. Doduše, Most za sada govori da ideološka pitanja treba staviti u drugi plan, no to ne znači da ona ne ostaju. Stoga je i čudno zašto hrvatski ljevičari drže da su prevareni da je Most trebao koalirati s njima! Jedina prirodna koalicija u ovoj situaciji bila je ona koja je na kraju i ostvarena, to jest postizborna suradnja Domoljubne koalicije i Mosta. Mostu, dakle, tek predstoji potpunije ideološko profiliranje, no ako je jedan od njihovih ideologa Ivica Relković, onda ona može ići samo u gore spomenutom smjeru. Tako profiliran Most mogao bi uzeti dio glasača HDZ-u prije negoli HDZ njemu. To se, uostalom, i dogodilo na parlamentarnim izborima osmi studenog. Tako i treba biti, neka se političke stranke nadmeću idejama i programima, a ne kao dosada oko toga tko će biti manje zlo. A valjda ćemo s vremenom dobiti i hrvatske socijaldemokrate koji razmišljaju i djeluju u okvirima Hrvatske i Eu, a ne u okvirima Regiona.   Damir Pešorda