Podsjetivši da je presudom Haaškog suda u slučaju 'Gotovina i drugi' na temelju brojnih personalnih i materijalnih dokaza utvrđeno da su od srpnja do rujna 1995. u okviru zločina protiv čovječnosti te kršenja zakona i običaja ratovanja počinjena ubojstva, DEPORTACIJE, bezobzirna razaranja, pljačke, nečovječna djela, PROGONI, Slovenka s hrvatskom putovnicom, Vesna Teršelič je ustvrdila da 'Documenta' ne osporava pravo na oslobađanje i vraćanje područja već postavljaju pitanje priznanja patnji stradalih. Navela je da je prema (izmišljenim, op. a.)podacima Hrvatskog helsinškog odbora tijekom i neposredno nakon 'Oluje' stradalo, dakle poginulo ili pobijeno, 677 CIVILNIH ŽRTAVA. HRT, bolje reći Radmanovizija Pupovcu, Teršelički i inoj politikantskoj klateži daje obilatu 'minutažu' javno iznijeti ovakve besramne laži pa čovjek stiče dojam kako je i ta javna kuća u službi velikosrbijanske propagandne mašinerije što i ne bi bilo čudo kad se zna 'KOS'-ovska prošlost njenog diktatorskog ravnatelja, posljednjeg Titinog štafetonosca (prema iskazu umirovljenog djelatnika KOS-a Milana Damjanovića iz Beograda, op. a.)! Naime, 'Olujna traktorijada' nije bila nikakav 'progon ili deportacija' kako bezočno i neodgovorno laže Teršelička nego planirana 'bežanija' o čemu postoji i pismena dokumentacija koju sigurno posjeduje i HRT odnosno Radmanovizija! Odavno je poznato…. Svaka nejasnoća o tome tko je i kada zapovjedio evakuaciju Srba s okupiranoga područja RH prvoga dana oslobodilačke operacije Oluja otklonjena je, ali u srbijanskoj 'prestonici', u Beogradu, još 22. kolovoza 1995. na konferenciji za novinare, na kojoj su prvi put nakon pada 'RSK' u javnosti govorili članovi njezine 'Vlade i Skupštine'. Oni su zapravo potvrdili da je za (mirni-)odlazak Srba iz Hrvatske odgovorno političko i vojno vodstvo pobunjenih Srba u RH. Naime, novinarima je tada pokazana 'Odluka o evakuaciji stanovništva iz opština Knin, Benkovac, Obrovac, Drniš i Gračac', koju je 4. kolovoza 1995. u 16.45 sati donio 'Vrhovni savet odbrane', a potpisao Milan Martić, bivši milicioner. 'Večernje novosti' i 'Politika' u izvještaju s konferencije donose faksimil 'Odluke', prema kojoj se za borbu nesposobno stanovništvo trebalo izvući preko Otrića u pravcu Srba i Lapca. Borbeno sposobno, civilno stanovništvo kao i 'Vojnici Krajine' 'pobegli su poput zečeva' (Slobodan Milošević, 14.kolovoza 1995.) a dan prije to je učinilo vojno i političko vodstvo, pa ponovimo još jednom da se ne zaboravi: „Prvog dana Oluje 4. kolovoza 1995. Martić zajedno s Milanom Mrkšićem, vojnim zapovjednikom tzv. krajinskih snaga, u 17 sati potpisuje dokument o evakuaciji srpskog stanovništva. Među prvima zajedno sa svojom pratnjom, u bijelom BMW-u napušta Knin, s obrazloženjem da ide na izdvojeno zapovjedno mjesto u Srb, međutim, zbog vojne situacije(zečje bežanije!) produžio je dalje prema BiH“ (izvor: Večernji list) Potpuni tekst 'Odluke' objavljen je u članku Radovana Pavlovića 'Narod je iz Knina poveo Vrhovni savet odbrane RSK' (Politika, 23. VIII. 1995.): „Zbog novonastale situacije izazvane otvorenom opštom agresijom Hrvatske na RSK i nakon prvih početnih uspeha u odbrani, došlo je do ugrožavanja velikog dela teritorije severne Dalmacije i dela Like, zbog toga odlučujemo: Da se pristupi planskoj evakuaciji sveg za borbu nesposobnog stanovništva iz opština Knin, Benkovac, Obrovac, Drniš i Gračac. Evakuaciju sprovoditi planski prema pripremljenim planovima pravcima koji izvode prema Kninu i dalje preko Otrića prema Srbu i Lapcu. Za evakuaciju zatražiti pomoć komande Unprofor sektor 'Jug' sa sedištem u Kninu.“   Knin, 4.kolovoza 1995.godine PREDSJEDNIK REPUBLIKE Milan Martić I još nešto: Komentar iz srpskoga tiska možda je naprimjereniji za potvrdu takve ocjene: Krajinska bežanija ima svoju jasnu identifikacionu šifru ... jasno je da je usvajanjem politike sa Pala celokupno rukovodstvo RSK, od predsednika Republike, Vlade i vojnog vrha, palo na istorijskom ispitu, i da je isključivo odgovorno za sudbinu 200.000 Srba iz zapadnog krajinskog dela (Radovan Kovačević, 'Ko je doneo odluku o evakuaciji RSK', Politika, 27. VIII. 1995.). Krivce je 'u svom dvorištu' potražio i tadašnji vođa opozicijske stranke Srpskog pokreta obnove, Vuk Drašković, ističući zapravo isključivost Srba i njihovu odlučnost u provedbi odluke da svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi. Evo njegove izjave: „Već godinama u Srbiji se viče kako Krajina nikada neće ni pomišljati da živi igdje osim u velikoj Srbiji. Ta nerealnost toliko je bila snažna da je ušla u svijest i podsvijest velikog broja naroda. Krivi su svi koji su hranili narod takvom opasnom iluzijom. Na drugoj strani, mi koji nismo mislili tako, ispostavlja se da nismo bili u stanju objasniti narodu da je u velikoj zabludi. Zato što nismo uspjeli reći narodu na vrijeme što ga čeka i sami smo krivi“ ('Gurat ću na svaka vrata', Vreme, 21. VIII. 1995.). Pupovac i TeršeliČka isto tako lažu kao što laže i HHO kada govore o 677 civilnih žrtava, u i nakon 'Oluje', jer haški sud je zvanično utvrdio sasvim drugačije podatke, brojčano daleko manje od Teršeličkinih 677, pa pročitajmo: U presudi haškog suda generalu Gotovini i Markaču jasno stoji da su u Oluji bile 44 srpske žrtve. Upravo onoliko koliko tvrdi Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. Haški sud je u svom procesu hrvatskim generalima Gotovini i Markaču, uz pomoć brojne dokumentacije HHO-a, Documente, Save Štrbca, raznih transkripata i dokumenata uzetih iz hrvatske arhive procesuirao 87 srpskih žrtava u Oluji. 43 žrtve je odbacio kao ratni zločin. Ustvari, teški ratni zločin protiv srbijanskih civila nisu počinili hrvatski branitelji nego srbijanski zapovjednik tenkovske kolone, Kosta Novaković, pregazivši(na smrt) 82-je sudionika 'traktorijade' u svojoj bezglavoj bežaniji prema bosanskoj granici negdje kod Dvora na Uni (incident poznat kao 'kolona užasa', snimljeno na you-tube a potvrdio i sveznajući Žare Puhovski prema izvještaju kojeg je dobio od HO-a tzv. RS)! Dakle haški sud navodi 44 žrtve, a kompanija Teršelička&HHO očito lažu kad navode 677 žrtava!? -Tko je uopće ta Teršelička da drsko osporava odluku haškog suda i nalaz DORH-a, treba li ju USKOK zbog toga strpati iza rešetaka, u Remetinec, jer širi besramne i opake laži na štetu hrvatskih branitelja te 'utječe na svjedoke'? -Sklonost preuveličavanju, mitovima, lažima…lajtmotiv je cjelokupne srbijanske historije ali i neodvojiva sastavnica njihove prljave vanjske politike. Klasičan primjer je jasenovački mit gdje su žrtve uvećane za više od 10 puta a najbizarnije od svega je naricanje u Jadovnom nad Šaranovom Jamom u kojoj nema ni traga-čak ni životinjskim a kamoli ljudskim-kosturima dok Srbi i Židovi podlo lažu navodeći brojke od više desetaka tisuća žrtava; dakako virtualnih! Međutim, otkud to da parazitna 'Documenta', plaćena iz državnog proračuna RH, u stopu slijedi srbijanske laži, kako to da 'Radmanovizija' plaćena iz džepova hrvatskog puka tolerira i podržava takvu 'fureštu' vucibatinu, uz to još i slovenskog sjemena, a ona upravo radi na štetu tog istog puka? Kako bi 'izgledalo', primjerice, da slovenskog (slugu-) Jerneja Sokoleca izaberemo za hrvatskog člana Arbitražnog suda glede granice u zaljevu Piran(h)a? -Jesmo li mi, Hrvati, mazohisti ili smo budale…ili je ipak u pitanju nešto treće? -Mediji, bilo pisani ili oni audio-vizualni najjače su oružje u formiranju javnog mišljenja pa onaj tko ima takvo oružje u rukama itekako može manipulirati masom, može i lagati koliko mu drago pa nakon deset puta ponovljene laži, ta laž postaje istinom! -A u takvoj manipulaciji pravi majstori su opskurni tipovi bivšeg režima, razni 'udbaši', 'kosovci', 'jugofili', 'orjunaši' i njihovi aktualni šegrti koji i danas unatoč deklariranoj demokraciji, izgleda, veoma uspješno manipuliraju narodom, prodajući putem medija laž pod istinu, ili, kako bi prosti puk razumljivim jezikom kazao: Prodaju narodu muda pod bubrege a korumpirana, politička oligarhija sve to blagoslivlje(čak i odlikuje….primjerice, Josipović odlikuje Teršeličku!, op. a.)! Krucijalno pitanje je ipak: Hoće li agresor ikada prihvatiti istinu o Domovinskom ratu, hoće li priznati svoj neslavni poraz na bojnom polju i najbitnije, hoće li ikad 'doživjeti' pravu, moralnu katarzu i zatražiti od žrtve oprost za strašna nedjela koja je počinio? Naime, grješnik kod ispovijedi najprije pobroji pa se i pokaje za sve svoje grijehe i tek mu tada pop daje oprost, odrješenje; ako se ne pokaje oprost neće ni dobiti! -Teško da će to 'naš' agresor ikada učiniti…jer to je i opasno, po život! Primjer: Milan Babić, kninski zubar i bivši čelnik 'Krajine' prihvatio je navode optužnice po kojima je kao sudionik 'zajedničkog zločinačkog pothvata', kao lider Srba u 'Krajini' aktivno djelovao u okupaciji i etničkom čišćenju trećine teritorija RH i potom njezinog uključivanja u buduću veliko-srpsku državu. Sam je Babić, priznajući krivicu, izjavio da 'izlazi pred ovaj Tribunal s dubokim osjećanjem sramote i kajanja'. Pokajanje je nastavio riječima: „Sebi sam dozvolio učestvovanje u progonu najgore vrste, progonu ljudi, samo zato što su bili Hrvati, a ne Srbi. Nevini su ljudi proganjani, istjerivani iz svojih kuća, nevini su ljudi ubijani; saznao sam o tome i još gore, nastavio sam službom i tako postao osobno odgovoran za nehumane postupke. Žaljenje koje radi toga osjećam bol je s kojom moram živjeti ostatak života“(Haški Tribunal, 28.siječanj 2004.). Milan Babić je, dakle, jedini Srbin koji je zatražio oprost od 'svoje braće Hrvata'. Nakon nešto više od dvije godine, 6.ožujka 2006., izvršio je suicid u zatvoru! Kojeg li peha za Međunarodnu pravdu jer upravo je on 'uspješno' svjedočio protiv svog vožda Slobodana Miloševića i Momčila Krajišnika a uskoro je trebao dati ključni doprinos izvođenju dokaza optužbe na procesima Vojislavu Šešelju, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, te na suđenju Goranu Hadžiću, svima optuženim za ratne zločine u Hrvatskoj 1991-'95. Podatak haškog Tribunala o vješanju kao uzroku smrti sasvim je nezvaničan, zvanični podaci nakon (ne-)izvršene obdukcije javnosti nisu poznati; zanimljivo!? Nije se valjda, poput Andrije Hebranga sr., objesio o niskopodni radijator u zatvorskoj ćeliji, tko zna?   priredio: damir kalafatić