Nisam znao da nam u našoj eskadrili borbenih zrakoplova jedan MIG nedostaje. Ni, kada sam prije oko godinu dana u Gornjoj Stubici snimio spomenik junaku Domovinskog rata Rudolfu Perešinu nad kojim se umjetnički i dekorativno nadvija jedan pravi, ali, u ovom slučaju ipak samo spomenički MIG. Mislio sam da je to Perešinov legendarni MIG. Legenda je junak Perešin. Sada to znam, jer je pri svojem kratkom preseljenju svojeg Ureda u Hrvatsko zagorje predsjednica RH dala zadaću hrvatskoj diplomaciji, piše u novinama, da zrakoplov kojim je Perešin odletio u Austriju dobije od Austrije. Legendarni Perešinov let bio je 1991. godine. Budući sam stalno odgajan u akciji – Ništa Nas Ne može Iznenaditi, iliti NNNI – i jedino to naučio i prihvatio kao životni postulat – ipak se i dalje naivan čudim da se jedan naš MIG nalazi u prijateljskoj Austriji. I da u proteklih 27 godina nitko iz naše državne diplomacije ništa nije učinio da se taj naš zrakoplov vrati. Ali ni prijateljska država, kulturna zemlja, jedna od predvodnica kulture u Europi i Svijetu, a prema „zapadnom Balkanu“ sigurno najkulturnija, kao nekad vladajuća, nije se sama prijateljski sjetila da prijateljskoj mladoj državi vrati nešto njezino. Odlično održavan zrakoplov za zračne borbe i borbenu potporu u agresiji. Začuđujuće je da ni naše Ministarstvo obrane nije inzistiralo na povratku zrakoplova. Ni ranije, a pogotovo otkada smo ušli u NATO. Valjda toga nema u regulaciji odnosa među članicama tog Saveza. Normalno bi bio očekivati da će naša diplomacija, stalno prezauzeta brojnim nesređenim odnosima s prijateljskim susjednim zemljama, izvršiti zadaću Predsjednice, premda je to danas samo simbolika, a u pravo vrijeme bi bila značajna potpora obrambenim naporima u Domovinskom ratu. Jedan muzejski primjerak zrakoplova, uz ostale koji nisu u funkciji. Imat ćemo prigodu, ako Ministarstvo vanjskih poslova nađe vremena i prostora za akciju i diplomatski napori uspiju, u kakvom će nam stanju iz prijateljske Austrije stići zrakoplov koji je u odličnom stanju i glede godina i glede održavanja, tamo odletio. I još nešto. Ovo je u svakom slučaju rijedak primjer da mi nešto naše tražimo od prijateljskih zemalja. Inače sve prijateljske zemlje furt nekaj traže nekaj od nas. Naše. I dobivaju. Kaj bumo dobili, bumo videli… A ako to od MIG-a, što je od njega ostalo slučajno i dobijemo, mogao bi to biti poticaj za snimanje nove televizijske serije na temu: Zašto to nitko do sada tražio nije…? Tema ima i previše. A da ćemo prijateljskoj Austriji morati platiti ležarinu, hoćemo. Kao što se kamata plaća prigodom ovrha. Ovrhe su također visoki kulturni domet i namet. I europski, i svjetski. Ne isključuju prijateljstvo kao poštapalicu. Diplomatsku…