Susjeda Katica Tomić svjedoči da je Ranko Lukić masakrirao Marka Vukovića, a nakon toga četnicima dao da ližu krv s noža govoreći: "Probajte kako je slatka ustaška krv". Užasna priča o Voćinu jedna je od onih koju bi, zbog okrutnosti koja se tamo dogodila, čak i mediji najradije izbjegli. No, nikako se ne smije zaboraviti da se prije 23 godine tamo dogodio nezapamćen masakr koji je na povraćanje tjerao i svjetski poznate forenzičare koji su stigli na očevid. Zahvaljujući njima, zločin u Voćinu jedan je od najdokumentiranijih zločina počinjenih nad Hrvatima tijekom Domovinskog rata. Unatoč vrsnim forenzičarima, dokazima i čudom preživjelim svjedocima, za masakr u Voćinu nije nitko odgovarao. I ne samo to. Neki su privedeni, pa pušteni. "Zahvaljujući" tome, duhovi 48 ubijenih civila, do današnjeg dana ne nalazi spokoj... Ono što su zašokirani foranzičari koji su na poprište stigli pozvani od strane Foreign Press Biroa iz Zagreba, zauvijek je i njima samima promijenilo percepciju ljudske humanosti. Ceste, podrumi i kuće bili su prekriveni leševima za koje su zaključili da su klani, ubijani sjekirama i rezani motornim pilama. Nekolicina svjedoka rekla je kako su četnici bračnom paru Katici i Tomi Martinoviću odrezali glave i šutali ih po dvorištu, Marijana Đuzela tada sa nekoliko hitaca u glavu ubija Vlado Savić, koji je živio u istom selu. Druga horda četnika isti je dan ispred kuće ubila Romana Ridla, kojem su motornom pilom odsjekli ruku, a istom pilom na komade sasjekli Ivana Banovca i Marka Vukovića. Nakon toga su ih spalili ispred kuće. Susjeda Katica Tomić svjedoči da je Ranko Lukić masakrirao Marka Vukovića, a nakon toga četnicima dao da ližu krv s noža govoreći: "Probajte kako je slatka ustaška krv". U divljačkom bijesu četnici su zašli u kuću Stjepana i Mirjane Štimac. Zatečene u strahu četnici su ih zaklali, potom bacili u kuću bombu, a potom je zapalili. Dio četnika istovremeno provalio je u kuću gdje stanuju Stjepanovi roditelji Jakob i Anđela Štimac. Jakob je sjedio na kauču dok je supruga Anđela ležala. Tako ih je zatekao sin Miško Štimac dan kasnije, kada je u Voćin došao sa hrvatskom vojskom. Otac je bio zaklan s izrezanim križem na vratu, a majka ubijena. Ubojica Obrad Simić sam se hvalio tim zlodjelom. Ovdje su bili prepoznati četnici Dušan Dobrić, Ivan Malkoć i Zoran Jorgić (zvani Kuki). Nepokretnu Maru Ivanković su zaklali i odrezali joj glavu, sjekirom za rezanje mesa u svom krevetu usmrćena je Paulina Dorić... I tako je život okončalo svih 48 nedužnih hrvatskih civila. Sve ovo započelo je 12.12., a kulminiralo dan poslije, na sami petak 13. kada su raspamećeni Beli orlovi dokazali svijetu do kud seže ljudska okrutnost. U tom raskalašenom, četničkom orgijanju, nešto su ipak predvidjeli... Preživljavanje jednog 6-godišnjaka, Danijela Medića, koji je u svojoj 17-toj godini dočekao priliku da svjedoči protiv četnika koji je pred njim ubio njegovog oca: -Svi smo bili u silnom strahu kada smo u podrumu čuli silne eksplozije i pucnjavu, a potom viku "gdje ste ustaše", zatim lupanje kundakom o vrata podruma. U strahu smo izašli, a otac me vodio za ruku. Ispred ulaza na dvorištu je ležala baka Jaga Šimić u lokvi krvi. Mrtva. Ispred nas je bilo sedam ili osam maskiranih ljudi, naoružani, no prepoznao sam našeg susjeda Branka Olivera, ja sam se igrao prije s njegovom kćerkom. Derući se, zgrabio me  za rame, otrgnuo ocu iz ruke i odvukao prema izlazu iz dvorišta, vičući "ti mali marš van". Stajao sam u strahu i plaču kod ograde i gledao prema ocu. Oliver je potom prišao mojemu ocu i pištoljem mu pucao u glavu. Tada su i ostale iz podruma pobili... Kao punoljetan, tužio sam Olivera za ubojstvo mojega oca, no on se žalio i sud ga je oslobodio zbog pomanjkanja dokaza i nedovoljnog vjerovanja djetetu od šest godina – ispričao je Danijel Medić, dijete-svjedok jednog od najsvirepijih zločina nad Hrvatima kojemu sud nije vjerovao. Nikica Ivezić, preživjeli svjedok, u svojoj je izjavi naveo imena ubojica. Ipak, do sada nitko nije odgovarao za ovaj zločin... Danijelova majka koja je potvrdila njegovu izjavu, ogorčeno je prilikom tog procesa izjavila: - Kako su gotovo svi ti zločinci u Srbiji ili BiH, mislila sam da nikada neće stići pred hrvatski sud. Branko Oliver je na ročištu bio hladan kao da se to njega ništa ne tiče, a njegov odvjetnik zatražio je psihijatrijsko vještačenje za mog sina. Neću dopustiti da mi sina, kao glavnog svjedoka, proglase ludim samo da bi zločinac bio oslobođen - kaže ogorčena majka. Ipak, nakon što se žalio, ubojica i krvolok Branko Oliver je pušten na slobodu.  

• Autor: S.Vučković
• Photo: Screenshoot youtube

Izvorni članak možete pogledati OVDJE