Pravaš Keleminec uči filo-četnika Pupovca povijesnu istinu, parafr.:
„Sramite se da i ove godine slavite četnički ustanak u Srbu, 27. 07. 1941. godine Taj datum ujedno je bio i početak genocida i (č)etničkog čišćenja okolnih sela od Hrvata; primjerice, hrvatska sela poput Boričevca i Krnjeuše sravnjena su sa zemljom a većina seljana pobijena ili protjerana u susjednu Bosnu.
. U Srbu 27. 07. 1941. godine nije bilo ustaša niti partizana, već samo četnika koji su bili u sprezi s fašističkom Italijom…..Sada, 2013. godine, a i prijašnjih godina želite izjednačiti 'antifašizam' i 'četništvo' što Vam neće poći za rukom. Kao saborski zastupnik u Hrvatskom saboru sramite se što organizirate proslavu i veličanje pljačke, paleži, nasilja i ubojstava koje su počinili srpski četnici nad hrvatskim narodom….uz asistenciju njihove braće po oružju-talijanskih fašista“
Umjesto argumentiranog odgovora velikosrbin Milorad Pupovac podnio je zbog ovih riječi kaznenu prijavu protiv Dražena Keleminca, predsjednika stranke Hrvatskih pravaša osporavajući time golu povijesnu istinu!
A evo te neporecive istine o četničkom antifašizmu-'pesmom opevanom':
“Титоисти спрем'те раку
За шугаву петокраку
Петокраку јер не ваља
Она неће Петра краља”
Tog 27. srpnja 1941. u Trubaru je kod Drvara ubijen drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor i veća skupina pripadnika njegove župe koji su se vraćali s hodočašća svetoj Ani u Kninskom polju.
Hodočasnički vlak pri povratku je bio zaustavljen nekih 18 km od Drvara.
Svi hodočasnici su okrutno poubijani, a tijela su im bačena u jamu Golubnjaču.
Istog dana, orkestrirano je, uz iste metode (č)etničkog čišćenja, izveden i napad na susjednu katoličku župu Bosansko Grahovo, tako da slučajni preživjeli nakon pokolja u Drvaru i okolici, ne bi mogli upozoriti susjede, odnosno da grahovljanski Hrvati ne bi mogli pobjeći pred četničkom kamom nakon što bi mogli doznati što se dogodilo drvarskim Hrvatima.
O tome zločinu u Bosanskom Grahovu svjedočio je Ante Mile Krvavica:
„Genocid nad ovim nedužnim Hrvatima, fizičko istrebljenje počelo je točno dana 27. VII 1941. (Dan četničko-fašističkog pokolja nad Hrvatima).
Toga dana u 10 sati ujutro četnički ustanici pod vodstvom krvoločnog četničkog vojvode i velikog saveznika talijanskih fašista, Brane Bogunovića (koji je 1944. godine izvršio samoubojstvo!?) uhitili su tamošnjeg katoličkog župnika Juraja Gospodnetića, rodom s Brača.
Sazvali su zbor Srba ispred katoličke crkve sv. Ilije.
Nabili su mu na leđa magareći samar i 'jašili' po njemu oko crkve, i to ispred njegove majke.
Naložili su i veliku vatru.
Nabili su ga na ražanj i pekli, te uz to pjevali uz silnu kriku i viku.
Svi uhvaćeni Hrvati-djeca, žene i starci, koji nisu uspjeli pobjeći, morali su gledati ovaj stravičan čin kako se peče njihov župnik na obližnjoj visoravni koja se zove Jelića polje, na istoj vatri s ustašom Tomislavom Sarićem(nećak Tomislava Sarića, Marko-86g, i danas je živ, nap. a.).
Nakon ovih kalibanskih seansi pokupili su sve 'gledatelje' (Hrvate, op.a. Ante Belje), natovarili ih na konjske zaprege i odvezli u selo Tiškovac.
Smjestili su ih u željeznički tunel gdje su prije likvidacije vršili stravična mučenja.
Jedan dio odvezli su u Kamenicu kraj Drvara i također žive pobacali u jame.“
(Izvor: Ante Krvavica: „Svjedok sam četničkih zločina u Grahovu“, splitska 'Nedjeljna Dalmacija' od 1995., str. 15.)
Imena i prezimena svih poginulih nisu do kraja utvrđena; utvrđeno je 568 osoba za koje se poimence zna da su mučki ubijeni u tom zločinačkom napadu.
Ali, imena svih identificiranih ubijenih župljana su uklesana na spomen-ploči u dvorani gdje se drvarski katolici okupljaju na bogoslužju.
Postoji i posebna mramorna ploča sa slikama i osnovnim podatcima ubijenih župnika iz drvarske i susjednih župa….pa bi bilo jako dobro da je i Milorad Pupovac pogleda i pomoli se za njihove duše!
Obzirom da 'ustavotvorac' Peđa Grbin i ostala SDP-klatež zbog 'Lex-a Perković' insistiraju na jesenskoj promjeni Ustava bilo bi jako dobro da se i ovaj takozvani 'Ustanak srpskog naroda u Hrvatskoj' Ustavnim zakonom preimenuje u pravi, istinski naziv:
'Dan četničko-fašističkog pokolja nad hrvatskim narodom Like, Sjeverne Dalmacije i Zapadne Bosne'!
Međutim, valja zaboravne, poput Milorada Pupovca podsjetiti i na sjećanja Savke Dabčević Kučar („Sedamdeset i prva ’71: hrvatski snovi i stvarnost“) koja je bila svjedok jednog takvog četničkog derneka iz davne 1971. godine.
Evo što je Savka tada zapisala:
„Tu nije bilo bitno pokazati tko su Srbi u Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati i dokazati da je tu srpska Hrvatska.
Naime, razni visoki vojni funkcionari i drugi političari na službi u Beogradu, povezani s navedenom skupinom, organizirali su proslavu u Srbu kao svesrpsku proslavu. Bez našega znanja (znali smo samo da će pozvati i Dražu Markovića, u to vrijeme predsjednika Skupštine Srbije) nekoliko su desetaka autobusa dovezli na taj dan Srbe iz Bosne, Vojvodine, i iz uže Srbije….
…..Mi smo bili pozvani (i odazvali smo se) u punom sastavu. Bili su nazočni Vladimir Bakarić, Jakov Blažević, Pero Pirker, Miko Tripalo i ja, i mnogi drugi.
Nikada, u cijelom svom sudjelovanju na mnogobrojnim sastancima, mitinzima, proslavama, nisam doživjela nešto slično.
Bio je vedar, sunčan dan. Kad smo se pojavili na improviziranoj pozornici, na otvorenom, pred golemim mnoštvom ljudi (dovezenih, polutrijeznih), osjetili smo prema sebi zid otpora i mržnje.
To je bio miting velikosrpske bodlje mržnje prema hrvatstvu i Hrvatskoj. Nikako ga drukčije ne mogu shvatiti!
Ovacijama su dočekali srbijanske predstavnike, posebice Dražu Markovića za kojeg se znalo da je protiv naše politike. Ovacije su priredili i (bivšem četničkom 'oficiru') Đoki Jovaniću, svojemu ratnom zapovjedniku. Hrvatskim predstavnicima (i govornicima) nisu pljeskali, jedva uljudno, čak ni Vladimiru Bakariću ni Jakovu Blaževiću.
Ta manifestacija bila je dobro organizirana sa željom da nam se pokaže njihova snaga, a poruka je bila:
Velikosrpstvo je tu, iza nas!“
Ne, ne nije iza nas nego među nama…i danas a zna se i pod čijim 'blagoslovom'!
Pametnom dosta!
damir kalafatić
Izvornu vijest možete pogledati
OVDJE
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.