"Cijela je knjiga poziv na buđenje, na djelovanje iz vizure branitelja koji je to nastavio biti i nakon što je oružje utihnulo. Jednom branitelj, uvijek branitelj...", zaključio je Marko Francišković. “Pisana riječ je danas najmoćnije oružje koje je ostalo Hrvatima i Hrvaticama, i to poglavito domoljubno štivo, koje se zatire i proziva nacionalističkim, fašističkim, i nazadnim. Knjiga “Dnevnik jednog unuka” pisana je 3 godine, uporno i ustrajno te ću je sa radošću predstaviti svim gostima. Specijalni rat koji se vodi protiv nas u Hrvatskoj je nemilosrdan, a u knjizi su opisani svi dijelovi i fragmenti koje sam povezao, kao i spregu između institucija koje rade na uništavanju braniteljske populacije. Sve je dokazivo, kao što je i vidljivo. Zašto šutjeti i trpiti? Zašto je toliko četnika u policiji? Zašto je toliko profitera, političara, veleizdajnika zaštićeno SOA-om? Očito je da postoje samo iz tog razloga, kojeg sam naveo – sami sebi su dovoljni jer su ujedinjeni!”, kazao je hrvatski branitelj iz Vinkovaca, Ivan Dujmić. Marko Francišković o knjizi: – Već sam naslov Dujmićeve knjige ”Dnevnik jednog unuka” ukazuje na to da on drži do kontinuiteta i kronologije, kako kroz svoj vlastiti primjer, tako i u smislu ciljeva borbe, hrvatske države i Hrvata općenito. Dujmićeva knjiga je živopisna i osebujna dijagnoza stanja u Hrvatskoj očima jednog poštenog branitelja. Ona je krik za pravdom koji se poput rijeke širi neočekivanim rukavcima i virovima. A nijedan od njih nije miran niti statičan. Može se slagati ili ne slagati sa njim u pojedinim stvarima, glorifikaciji nekih ljudi ili tumačenju nekih događaja, ali ne može se poreći iskrenost i istinitost njegovog vapaja za Bogom, obitelji i Domovinom. Autor žaluje za slavnom hrvatskom prošlošću, daljom i bližom, kao i njenim herojima poput Zvonka Bušića, Brune Bušića, Blaža Kraljevića i mnogim čija imena ne znamo, dok se istodobno iz njega prolama neslaganje, bijes, ljutnja spram onih koji su uništili hrvatski san o slobodi s početka devedesetih godina. U svojem pripovijedanju on kroz stranice knjige uspijeva čitatelju prenijeti svoje osobne doživljaje pojava u društvu, ali i ono što mnogi danas smatraju pukim svakodnevnim vijestima. Dujmić želi lustraciju, dokumentira da udbaši i komunizam nisu dio prošlosti, problematizira povijesne događaje pa i one koje je opasno preispitivati, objašnjava vrlo slikovito metode SOA-e, konstatira da se policija pretvorila u osobnu gardu tajkuna i da nije na strani naroda, promišlja o imigrantskoj krizi, bez kalkuliranja, hrabro i poimenice govori o stvarima o kojima se 184 hobotnice na svim razinama – od sabora, preko vlade, sudstva, bankarstva, tzv. liječničke struke, medija… Na koncu zaključuje ispravno: – Ne, nemamo Hrvatsku. Može se jasno osjetiti njegovo neslaganje, bijes i tuga što je tome tako, naročito kada mora priznati da su Hrvati to i zaslužili jer se mire sa situacijom, prateći tv programe. Svjestan je on raznih načina specijalnog ratovanja, kojima je cilj stvaranje armije nezainteresiranih i mirnih poslušnika. Svjestan je i masonskih ekspozitura te o njima ne govori kao o apstraktnoj pojavi koja se dešava tamo negdje daleko nego ih smješta u naš sokak, u našu neposrednu blizinu. Cijela je knjiga poziv na buđenje, na djelovanje iz vizure branitelja koji je to nastavio biti i nakon što je oružje utihnulo. Jednom branitelj, uvijek branitelj… Ivan Dujmić je rođen 1967.god. u selu Vrbanja, Istočna Slavonija (Cvelferija). Četiri razreda osnovne škole završio je u Brčkom (BiH), od 5-8 razreda osnovnu školu pohađa u Vinkovcima, a srednju medicinsku u Novom Sadu, nakon koje upisuje filozofski fakultet. Međutim, 1987.god. odlazi na Kosovo odakle se 1989.god. vraća u Vinkovce osjećajući da je rat na vratima Hrvatske. 1991.god. odlazi na straže u sastavu mjesnih zajednica, točnije V mjesne zajednice. U 7. mjesecu 1991 odlazi u 3 gbr.2 bojnu u sastav sanitetske grupe Krmače gdje skupa sa svojim prijateljima i suborcima izvršava časne zadatke od Vukovara, Bogdanovaca, Nuštra, Marinaca, Slavonskog Broda… Godine 1993. pristupa u SJP Krpelj, a potom odlazi na 22 terena na Velebitu, te AKCIJE Kocka, Krug, Poskok, i Medački đžep…nakon SJP prelazi u 5 gbr. U PORD gdje nakon 6-7 mjeseci izmoren podnosi zahtjev za skrb. Obitelj u kojem je dobio dvoje djece je zasnovao 1995. godine, no brak mu nije potrajao. Ovo je njegova prva knjiga. Predstavljanje knjige je u Caffe baru “Jazz” u Vinkovcima, 21.05.2016 sa početkom u 20:30…