Dok se u Haagu sudi za genocid, zbog čega se u Hrvatskoj ne proganjaju srpski zločinci, već – hrvatski branitelji?

Na to je, kako je poznato, Srbija 2010. uložila protutužbu protiv Hrvatske, tvrdeći da je u Vojno-redarstvenoj akciji Oluja počinjen genocid i da je tada čak 250.000 Srba etnički očišćeno. Hrvatska se očito dobro pripremila, pa je u tužbi istaknula da su u četiri ratne godine Srbi, odnosno zločinačka JNA i Crnogorci (što se ne smije zaboraviti), pišu mediji, ubili čak 10.572 hrvatska građana, da su 7624 zatočili, tj. poslali u logore (od kojih su mnogi bili i u Srbiji i Crnoj Gori!) gdje su ih ubijali, masakrirali i mučili. Prikupljeno je 33.000 dokumenata koji sve to potkrepljuju, a iskaze je dalo više od dvije tisuća svjedoka te je obrađeno oko 12.000 članaka. Dokazi su se s naše strane prikupljali devet mjeseci. Sve to, bez obzira na protutužbu, govori da Hrvatska nikako ne može izgubiti ovaj spor, ali kad je Haag u pitanju, nikad ne reci – nikad!
Međutim, sad se postavlja jedno drugo pitanje. Ako smo dosad prikupili podatke, imena i prezimena (ne samo brojke) za tako veliki broj ubijenih i zatočenih Hrvata tijekom Domovinskoga rata, dokaze tko ih je i gdje ubio ili zatočio, što je u vezi s tim čitavo ovo vrijeme, dakle unazad 15 godina, radilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske da nije procesuiralo one koji su učinili tolike zločine? Zar mi sada moramo i trebamo čekati ( i na čekati se!) da Međunarodni sud pravde (MSP) u Haagu donese (ili ne donese) presudu, pa da tek onda hrvatske službe od Državnog odvjetništva, policije i drugih počnu proganjati one za koje očito imaju dokaze (pa nisu valjda bez čvrstih dokaza izašli pred Haški sud?) koji su (od imena i prezimena) činili ratne i ine zločine? Ili, drugim riječima, nas zanima, koliko je srpskih i inih zločinca od tih 10.572 koliko se navodno navodi u tužbi Hrvatske unazad 15 godina procesuirano? Podatci govore – malo ili ništa, dok s druge pak strane i dalje se proganjaju hrvatski branitelji, iako je svima jasno da onaj koji je branio i obranio svoj dom ne može biti zločinac. Pa, rat se nije vodio u Srbiji ili Crnoj Gori, već u Hrvatskoj, pa se točno zna tko je kome prvi ušao u dvorište. A ako vas netko napadne, i to tenkovima, razaračima, avionima, helikopterima, bacačima vatre, raketama, snajperima i tko zna čime sve ne, vi se imate pravo braniti!
A to što Srbi u svojoj protutužbi tvrde da je u Oluji čak 250.000 Srba etnički očišćeno, to su priče za malu djecu. Srbi, kao okupatori, su godinama okupirali Knin i sve oko ovoga grada, maltretirali i ubijali Hrvate, a kad je "kucnuo čas" njihovo "zečje" rukovodstvo ala Martić i Babić izdalo je zapovijed da svi Srbi iz toga dijela počnu paliti i uništavati svoje kuće (da se u njih ne usele, kako su govorili, ustaše) te da organizirano napuste svoje domove, jer ih u Srbiji čeka "med i mlijeko". U dva – tri dana organizirali su im traktore i kamione, kupili gorivo i hranu, i Srbi, kao okupatori, vidjevši da je došao kraj njihovoj tiraniji, na čelu s tadašnjim američkim veleposlanikom, uz samo njima znanu "srpsku predstavu" napustili su Knin i okolicu.
Dakle, dok se Haaški sud bavi tužbama za genocid, zbog čega se Državno odvjetništvo RH ne bavi pojedinačnim ratnim zločinima Srba, Crnogoraca i bivših pripadnika JNA, koji su navedeni u ovoj optužnici za genocid?
I još nešto: tko je odgovoran što unazad 15 godina nitko nije u Hrvatskoj odgovarao za tolike ratne i ine zločine, odnosno što se sudilo samo pojedincima, najčešće u odsustvu, dok s druge pak strane imate pune zatvore i psihijatrijske ustanove hrvatskih branitelja?
To je pitanje nad pitanjima!
(Ili se to nama samo tako čini?)
Mladen Pavković
Izvorni članak možete pogledati OVDJE





