Dr. Ružica Ćavar: Otvoreno pismo hrvatskoj predsjednici

DR. Ružica Ćavar: ‘Hrvatski branitelji imaju jako puno razloga za prosvjed!’

Nezadovoljna položajem hrvatskih branitelja te statusom branitelja Domovinskoga rata, dr. Ružica Ćavar, počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj te počasna članica Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva, uputila je otvorena pismo hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović s jednom željom – konačnim rješavanjem statusa hrvatskih branitelja te je ovom prilikom, izrazila i suosjećanje s braniteljima koji već više od 165 dana prosvjeduju ispred Savske 66.

Pismo prenosimo u cijelosti:

“Poštovana i draga gospođo Predsjednice Republike Hrvatske!

Budući da sam, kao Hrvatica i majka trojice hrvatskih branitelja, hvala Bogu živih, od sveg srca podržavala Vašu kandidaturu za Predsjednicu Republike Hrvatske i neizmjerno se radovala Vašoj pobjedi 11. siječnja 2015. godine, vjerujući, a i dalje vjerujem, da Vašim dolaskom na tu veliku i časnu dužnost istinski dolaze bolji i spasonosni dani za hrvatski narod i sve građane Republike Hrvatske, držala sam da ćete, nakon preuzimanja dužnosti, najprije naći načina za rješenje pitanja prosvjeda hrvatskih branitelja, 100-postotnih ratnih vojnih invalida I kategorije, i uz njih ostalih nezadovoljnih i poniženih hrvatskih branitelja, koji od početka listopada 2014. godine prosvjeduju pod šatorom na Savskoj cesti 66 u Zagrebu, pred takozvanim Ministarstvom branitelja, čak i bez pridjeva “hrvatskih”.

Hrvatski branitelji su 100% opravdano nezadovoljni, zapravo ogorčeni odnosom svih vladajućih garnitura od 2000. godine na dalje prema hrvatskim braniteljima, dostojanstvu obrambenog i pobjedničkog Domovinskog rata, prema dostojanstvu hrvatskoga naroda i svih poštenih dobronamjernih građana Republike Hrvatske, te prema svim moralnim, duhovnim, političkim i gospodarskim narodnim i državnim vrijednostima Republike Hrvatske. Tim negativističkim, razarajućim, uništavajućim i ponižavajućim, i svjesno ili nesvjesno neprijateljskim odnosom, posebno su nezadovoljni hrvatski branitelji, ratni invalidi, koji su bili spremni u svakom trenutku položiti svoje živote za obranu, obnovu i uspostavu samostalne, slobodne i suverene države Republike Hrvatske, te su za te vrijednosti uložili svoje zdravlje i žrtvovali svoje najdragocjenije dijelove tijela. Ogorčena su i djeca, roditelji i svi članovi obitelji poginulih hrvatskih branitelja, kao i svi stradalnici Domovinskog rata, zbog velikosrpske agresije na republiku Hrvatsku.

Sigurno, u najvećoj većini, nezadovoljan je i hrvatski narod i svi pošteni građani, koji su, zbog neodgovorne i nesposobne vlasti, dovedeni u dužničko ropstvo, nezaposlenost i krajnje siromaštvo.

Dakle, hrvatski branitelji imaju jako puno razloga za prosvjed, a materijalna prava koja im se sustavno umanjuju sigurno su među zadnjima. Pogotovo to nije razlog za 100-postotne vojne invalide, niti za onih samo 46.500 hrvatskih branitelja sa invalidnošću koji primaju kakvu-takvu mirovinu, ali jest za veliki broj onih koji su nezaposleni, bez nekretnina i poniženi da primaju bijednu socijalnu pomoć od 800.- kn mjesečno. Od 1995. godine umrlo ih je oko 30.000, i to često u najboljim godinama života, a da i ne govorimo o onih par tisuća koji su, zbog nepravde koja se nanosi njima i Domovinskom ratu, na našu veliku žalost, počinili suicid.

Zahtjevi prosvjednika su poznati, a među prvima je smjena ministra Predraga Matića – Freda, njegove zamjenice Vesne Nađ i pomoćnika Bojana Glavaševića.

Zašto je potrebno da oni, koji su temelj hrvatske države, mjesecima, u zimskim uvjetima i drugim nemogućim životnim uvjetima, pod šatorom, prosvjeduju, pogotovo teški invalidi, a da se njihovi zahtjevi ne uvažavaju?

Zar su važnije fotelje tih troje dužnosnika, pa da su i najbolje izvršavali svoje dužnosti, od života svih hrvatskih branitelja, a pogotovo kad svi vidimo kako Predrag Matić obnaša svoju dužnost, ako i njegovo ministarstvo.

Poštovana gospođo Predsjednice, zar Vi niste mogli zahtijevati da se preispita moralni status toga ministra, kad već postoje tolike optužbe hrvatskih branitelja, zapovjednika, primjerice pukovnika Vinka Mažara, branitelja Vukovara, da Predrag Matić ima potpuno lažni ratni put, da je sumnjivo kako je došao do čina brigadira Hrvatske vojske, te kako je stekao invalidnost na temelju PTSP-a, od kojeg je naglo “ozdravio” kada je postao ministar? Također, je li primjereno za jednoga ministra da javno izgovara najveće vulgarnosti i prostote, te je li primjereno da nemoralno i nezakonito iznosi podatke o bilo čijim osobnim primanjima, a pogotovo 100-postotnih vojnih invalida, kao Đure Glogoškog, prigovarajući da bi trebali šutjeti kad toliko imaju, bez obzira što su zbog obrane svih nas ostali prikovani za invalidska kolica cijeloga svoga života? Je li moralno što je nazivao hrvatskog branitelja Veljka Marića ratnim zločincem, iako svi znamo kako je otet i montirano suđen u agresorskoj Srbiji, gdje se i dalje nalazi u zatvoru, umjesto da je se ministar branitelja i hrvatska vlast odavno za njega zauzela, kao nedužnog hrvatskog građanina?

Zar to sve nisu razlozi da takva moralno upitna osoba, kao Predrag Matić, podnese ostavku, a da to traži i Predsjednica države, koja je vrhovna zapovjednica Hrvatske vojske, pa tako, vjerujem, i hrvatskih branitelja? Držim da Predsjednica države ne smije dopustiti da predsjednik Vlade Zoran Milanović, njegov ministar Predrag Matić i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, uz pomoć najznačajnijih medija, koje kontroliraju, vode privatni rat protiv branitelja koji prosvjeduju, napadajući čak najteže invalide što higijenu održavaju i što prespavaju u kući u Zaprešiću, koja je za njih i napravljena, te prilagođena njihovoj invalidnosti.

U okviru toga rata organizirali su i takozvane “antiprosvjede”, u kojima je sudjelovala šačica osoba ispunjenih najgorom mržnjom i primitivizmom. No, ti agresori na prosvjednike, na čelu sa Zoranom Milanovićem, ne odustaju u medijskoj kampanji i provokacijama na razne načine, pa i ukidanjem kemijskih WC-a uz šator, očekujući da nakon pet mjeseci prosvjednici, časni hrvatski branitelji, kapituliraju. Čvrsto vjerujem da će hrvatski branitelji prosvjednici na miran način ustrajati u svojim zahtjevima i da se neće dati isprovocirati na nasilje.

Oni, hvala Bogu, nisu kapitulirali niti pred daleko jačim naoružanim agresorom, nego su slavno pobijedili, te će tako, naravno, pobijediti i Milanovića, Matića i Ostojića.

No, Predsjednica Republike Hrvatske, uz pomoć svojih savjetnika, treba, može i mora naći načina presijecanja ovog Gordijskoga čvora. Također, kao Predsjednica, treba hitno spasiti od terora nezakonitosti i hrvatskoga generala Branimira Glavaša.”