“Na primjer kad uđeš u neki prostor, bilo spomen dom, bilo muzej, bilo kafić, bilo nešto treće, ljudi sa svih strana Hrvatske te izgrle i izljube ko da si im rod najrođeniji, a ti većinu vidiš prvi put u životu”, ističe hrvatski branitelj iz Dubrovnika Braco Elezović, prisjećajući se prošlotjednog prosvjeda u Vukovaru. “Na primjer kad ti jedna od legendi obrane Vukovara ponudi, ne wc, ne stolicu, ne stol, nego cijelu kuću, kompletno gospodarstvo, da se raskomotiš i barem malo opustiš nakon što su te satrale emocije izazvane onim zbog čega si zapravo i došao u Vukovar i za to ti ne traži ništa nego se čak i naljuti ako mu nešto ponudiš.”, navodi dalje. “Na primjer kad se radi tebe okupe neke od najvećih legendi Domovinskog rata, požele ti dobrodošlicu, pa vidiš s kojim se poštovanjem i uvažavanjem svi ti ljudi odnose prema tebi i sličnima, a ti im uzvraćaš s još većim poštovanjem i uvažavanjem, jer vas veže ono što anemični, pobjeglice i dezerteri nikada neće shvatiti, ono što je jače čak i od obiteljskih veza, ono što neki nazivaju sestrama i braćom po oružju.”, podsjeća Elezović. “Eto zato se u Vukovaru osjeti onakva Hrvatska kakvom je ja sanjam. I zato se ja tamo propisno isplačem, odmorim dušu i tijelo i napunim baterije. Baš volim Vukovar. Svim srcem.”, zaključuje hrvatski branitelj iz Dubrovnika.