GOSPA I ISUS U ŠATORU

Zanimljiv bijaše taj petak 15. svibnja u šatoru i oko njega. Na proputovanju za Bleiburg nekoliko je grupa sa svojim autobusima zastalo u blizini šatora. Putnici su se rekordnom brzinom iskrcali da bi se autobus mogao maknuti, a onda su ljudi ušli u šator, otpjevali poneku pjesmu, pozdravili nas glasno, a onda munjevito ponovo ušli u autobuse, tako da tramvaji na čijim su tračnicama stajali nisu čekali ništa duže nego na prosječnom semaforu. Samo hrvatski ratnici mogu imati toliko dragovoljne discipline i organiziranosti. Tako ni najveći cjepidlake nisu mogli ni otkuda izvući bilo kakav argument da hrvatski branitelji „ometaju odvijanje tramvajskog prometa“. Najveću pažnju i najjači aplauz dobili su naši prijatelji iz Međugorja koji su u šator donijeli veliku zastavu s natpisom „Međugorje“ i prelijepi kip Gospe iz Međugorja. Zastavu su ponijeli sa sobom, a kip su ostavili kao poklon šatoru. Budući da je jedna ranija grupa donijela sličan kip, sada šator krase dva gotovo identična Gospina kipa. Milosti nikad dosta.   Da je Božanska milost doista taj dan bila u šatoru vidjelo se je i po tome što je odmah nakon odlaska hodočasnika za Bleiburg u šator ušla hrvatska braniteljica i dragovoljka Domovinskog rata Marija Papić noseći sa sobom još jedan dar za šator – portret trpećeg Isusa s trnovom krunom na glavi izrađen u gipsu kao reljef, rad kipara Dejana Durakovića, hrvatskog branitelja i dragovoljca iz Vinkovaca srpske nacionalnosti. Iz dana u dan tako upoznajemo sve više Srba koji vole svoju Domovinu Hrvatsku. To daje nadu da će uskoro biti kraj četnikovanja na svim razinama, pa ćemo moći započeti razdoblje mirnog života zajedno sa svim hrvatskim državljanima svih nacija i s njima graditi bolju Hrvatsku. Mario Filipi