OBNOVE NEMA Zagrepčani ni sedam mjeseci nakon potresa nemaju mira: ‘Bojimo se za život’, rekli su nam neki.

Hodala sam svojim putem i odjednom mi je kraj glave pala cigla. Nisam mogla k sebi doći, tresla sam se od straha. Mogla sam umrijeti.

Počela je tako priču učiteljica iz centra Zagreba koja je u srijedu, vraćajući se s posla kući, doživjela pravu dramu.

- Dok sam se vraćala iz svoje škole u Gundulićevoj, prešla sam raskrižje i krenula prema Mimari. S vrha zgrade, samo nekoliko centimetara od moje glave, pala je cigla s jedne zgrade. Počela sam vikati, kao i jedna gospođa koja je bila iza mene. Pobjegle smo do semafora i maknule se s nogostupa. Bojale smo se prolaziti pored ostalih zgrada, pa smo išle po rubu blizu automobila - govori nam učiteljica i dodaje da se cijelu noć nije mogla smiriti od šoka i plača.

- Sva sam se tresla i plakala. Čim sam sjela u tramvaj, odmah sam nazvala muža i plačući mu sve ispričala. I sad sam u šoku jer samo mali korak bliže zgradi mogao je biti koban za mene - nastavlja s pričom učiteljica i ističe kako tom rutom prolaze mnoga djeca.

- Ne želim nikoga optužiti, ali ne smijemo ovo dopustiti. Odlučila sam s pričom izaći 
u javnost kako bismo na vrijeme upozorili. Ne želim da se dogodi nečija smrt ili da netko završi u kolicima pa da se tek onda reagira. Ako neka zgrada nije sigurna te nije adekvatno sanirana, građani moraju 
znati gdje to prijaviti. Znam da se može raditi o privatnoj zgradi, ali zaštita ljudskog života je prioritet - rekla je učiteljica te dodala da dolaze kiša, zima i vjetrovi.

- Što će tek biti kad zahladi, kad budu veće kiše. Ja sam godinama hodala tom rutom, a sad me strah, pa sam jučer išla drugim putem. Centar je pun starih zgrada, koje je potres uništio, ali ne smijemo čekati i dozvoliti ovakve situacije. Ja sam učiteljica i tuda prolaze mnoga djeca - zavapila je.

Dok smo obilazili mjesto na kojem je cigla pala, upitali smo stanare je li to učestalo i kako napreduje obnova.

- Radova ima, ali sigurnosti nema. Pri svakom vjetru i kiši padaju komadi žbuke, ali i crepovi i cigle. Jednostavno se bojimo za goli život. Dužnost je građana prijavljivati nedostatke institucijama, ali njihova je dužnost te iste derutne zgrade osigurati, ako ništa da se ogradi nečim i tako spriječi eventualna tragedija - rekli su nam stanari.

Upit smo poslali i Gradu, ali do zaključenja broja nismo dobili odgovor.