Žarko Manjkas rođen je 10. kolovoza 1967. u Zagrebu, a poginuo je u proboju iz Vukovara, točnije Bogdanovaca, 10. studenoga 1991. godine. Odlikovao se iznimnom hrabrošću zahvaljujući kojoj je tijekom bitke za Vukovar uništio 12 četničkih tenkova. Prije rata Manjkas je živio u zagrebačkoj Dubravi, a kako govore oni koji ga poznaju, bio je skroman, požrtvovan i iznimno domoljuban. Na početku velikosrpske agresije na Hrvatsku Manjkas kao dragovoljac stupa u postrojbe HOS-a i odlazi braniti Vukovar s još 57 suboraca. Opsadu i pad Vukovara preživjelo ih je tek 25, a samo dvojica nisu ranjena. HOS-ovci su u Vukovaru bili smješteni na najzahtjevnijim lokacijama - na Sajmištu i u selu Bogdanovci. Nadimak zbog beretke Svjedoci vremena navode da je njihov doprinos bio neizmjeran, a stanovnici Bogdanovaca pamte iznimnu hrabrost i nadljudsku izdržljivost pripadnika HOS-ovih postrojbi, posebno Žarka Manjkasa Crvenkape. U borbama je Crvenkapa gotovo izgubio sluh jer mu je zolja eksplodirala pokraj uha. Inače, nadimak Crvenkapa je dobio jer je stalno nosio crvenu beretku. Unatoč snažnom otporu branitelja, četnici osvajaju Bogdanovce 10. studenoga 1991. godine. Branitelji i civili koji su ostali u selu prisiljeni su na uzmak kako ne bi pali u ruke brutalnom neprijatelju. Uslijedio je proboj kroz kukuruzišta HOS-ovaca, pripadnika ZNG-a, policije i preostalih civila prema Nuštru i Vinkovcima, koji su bili pod kontrolom hrvatskih snaga. Proboj je poznat pod nazivom 'HOS-ova štafeta smrti'. Pri izlasku iz sela upali su u minsko polje, a kako bi se probili, HOS-ovi borci su se svjesno žrtvovali stajući na čelo kolone i probijajući put kroz minsko polje kako bi spasili druge. Među poginulima koji su se svjesno žrtvovali stajući na čelo kolone koja se povlačila iz Bogdanovaca bio je i Žarko Manjkas Crvenkapa. Predvodeći povlačenje, stao je na minu i iskrvario za pet minuta. Zahvaljujući i njegovoj žrtvi spašeni su mnogi životi civila i branitelja koji su preživjeli užas i dokopali se slobodnog teritorija. Izvor: Ante Srzić / tportal