Da stvar bude još gora, derutni Svetopreobraženski manastir Komogovina opljačkali su i uništili srpski paravojnici, i to po vlastitom priznanju tamošnjeg svećenstva. Ivo Žinić (HDZ) župan Sisačko-moslavačke županije, odlučio je iz proračuna izdvojiti novac za obnovu vojne baze zloglasne jedinice MUP-a tzv. Republike Srpske Krajine! Možemo to tako bez ustezanja nazvati, iako se Ivo Žinić sastao s tamošnjim pravoslavnim popovima kako bi s njima dogovorio nadogradnju i obnovu srpskog manastira Komogovina, točnije njegova konačišta. No, nemoguće je da nije upoznat s činjenicom kako je u sklopu ovog manastira bila smještena i neprijateljska vojna baza, pri čemu je dio vojne vježbe bio spuštanje s tornja manastira. I još nešto. To je baza poznata po monstruoznim zločinima u kojoj su se srpski vojnici ponajviše iživljavali jedni nad drugima… Ivo Žinić, koji isto tako mora znati kako je na čelu županije koja se ne može pohvaliti svojom situacijom, a niti prosperitetom, prioritetnim smatra dobar odnos s pripadnicima SPC-e za dajući im novac za obnovu nečega što u tamošnjim preživjelim stanovnicima budi mučna sjećanja. Da stvar bude još gora, derutni Svetopreobraženski manastir Komogovina, opljačkali su i uništili srpski paravojnici, i to po vlastitom priznanju tamošnjeg svećenstva. Paroh Đuraš Ranko još je 1994. godine na sjednici u Kostajnici potegnuo pitanje sanacije manastira u Komogovini, pri čemu je napomenuo “loše ponašanje pojedinih pripadnika srpske vojske koji su gađali toranj u crkvi u Komogovini i pokrali ikone u istoj crkvi.” Pritom je mislio na Borojević Stevu, poznatijeg pod nadimkom Gadafi koji je upravo u prostorijama koje će se sada financirati iz proračuna Sisačko-moslavačke županije, s pripadnicima svoje jedinice počinio brojna nedjela Hrvatima, a ponajviše svojim suborcima koji su na bilo koji način “otkazivali poslušnost”. Stravična su svjedočanstva preživjelih srpskih paravojnika koji su svoju priču iznosili na suđenjima: “Poslije napada na SJB Kostajnica zoljama , 2 – 3 dana poslije, negdje oko 1:00 sati u SJB Kostajnica došao je Borojević Stevo zvani Gadafi, kao apsolutni komandant čitave milicije jer se već uspio svima nametnuti sa svojim zamjenikom Zec Milanom. Ja sam iz te kupaonice gdje sam bio zatvoren doveden u veću prostoriju koja je služila kao blagovaonica. Svi iz te prostorije su izašli van, a ja sam ostao s njima dvojicom. Tom me je prilikom Borojević Stevo zvani Gadafi prisiljavao da napišem izjavu kako znam da su dobrovoljci iz Srbije i Kukrika zajedno krali i prodavali oružje, i da su se posvađali oko raspodjele novca i da je u toj svađi nestao Kukrika. Ja sam znao da to nije istina i da je Borojević Stevo tog istog Kukriku tukao lopatom od kojih povreda je ovaj umro pa sam pod pritiskom pristao i ja sam potpisao izjavu vlastoručno u jednu bilježnicu, koju bilježnicu zajedno sa olovkom su mi donijeli Borojević Stevo i Zec Milan. Bio sam prisiljen da napišem tu izjavu , jer mi je Borojević Stevo zabio nož u dlan šake lijeve ruke, a potom me kundakom udario po palcu prstu s unutarnje strane zahvatajući pri tome i dio šake, a potom mi je zabio nož odnosno nabijao nož u vrh desne plećke stojeći mi iza leđa i govoreći mi ‘piši'”, jedno je od svjedočanstava četničkog zlostavljanja u centru za obuku ove jedinice koje župan Žinić kani sanirati i obnoviti. Nakon završetka Domovinskoga rata u blizini spomenutog spomen-doma pronađeno je više masovnih grobnica s tijelima ubijenih Hrvata… Vježbanje vojske RSK u sklopu manastira pogledajte na 2:42 minuti video zapisa: