Dugo je Cetina tužila vrbe,

Oplakujuć pustim poljem!

Odavna odjek iščezlih zvona,

Pjenio nad postoljem...

Zanijeta pjesmom, mjerila vrijeme,

Dok kišom srdžbe taži!

Minulih dana, prtila breme...

Sama, na mrtvoj straži!

Vilinske kose, pozlatom plele,

Pleter od suhog zlata;

Usahle kosti, tugama svele,

Uz oltar mrtvih Hrvata!

Petrovim poljem, za tavnih noći,

Kola igrale sjene!

Za odbjeglom zvijezdom, plamtejele oči,

I stalne pratile mjene!

Dinarom trpkih koraka topot,

Jedak od bola i gorčine!

Šimića pećina, zvonila pjevom...

Pjana od tuge i pjesmačine!

Na srcu težak, ostao kamen,

Misao što tu je i po vodi hodi...

U vječnoj svijesti, Hrvatska je Amen!

Crkva Svetog Spasa, mati je Slobodi!

                                                   Zdenka Bilobrk