Sada je očito da je ilegalna zločinačka organizacija preuzela sve pozicije u samostalnoj Hrvatskoj. Oni vladaju medijima, gospodarstvom, financijama, politikom, kao i civilinim sektorom. Još devedestih sam pisao o tome, no tada nije bilo dokaza. Sada je jasno da nitko u državi ne može doći ni na koju poziciju ako nije suglasan s tim udbaškim strukturama – ističe dr. Jurčević.

'Kada kolju tune, more se zacrveni. Masovna likvidacija ne obavlja se na suhom, nego u vodi. Osoblje zaduženo za konačno rješenje, u ronilačkim odijelima ili jarkožutim gumiranim kombinezonima, opremljeno je naoštrenim čeličnim pomagalima, kukama, satarama, kopljima, dugačkim noževima.

'Ribe skončavaju u najgorim mukama'

Riblja tjelesa, s karakterističnim užasom u očima, očajnički se batrgaju i skončavaju u najgorim mukama... Ovo bi mogla biti bilješka o ribama. Možda je riječ o hrvatskom ribarstvu, a možda o ribarskom hrvatstvu, ovisno o kutu gledanja. Svejedno, obje se djelatnosti podjednako uspješno razvijaju,' ovim rečenicama Viktor Ivančić, novinar Novosti, tjednika koji živi od novca hrvatskih poreznih obveznika, započeo je u beogradskom dnevnom listu Danas prije nekoliko tjedana kolumnu čiji je glavni motiv bio opis 'ribljih muka' u tunogojilištu generala Ante Gotovine kod Pakoštana, odnosno pokroviteljstvo premijera Milanovića nad hrvatskim generalom kojega je Hrvatska prije više od desetljeća odlučila izručiti Haagu i koji je godine proveo u zatvoru, premda je sud kasnije potvrdio da je nevin.

Nije Perković Gotovina, da bi ga se Hrvatska tako lako odrekla

U tekstu kojega je hrvatski novinar objavio u beogradskom listu, a kojega je kasnije prenio portal Index.hr, ne spominju se, međutim, te činjenice. Aludira se na nešto drugo: oslobođeni hrvatski general sada je, de facto, optužen da mučki ubija ribe, kao što je bio otpužen da je ubijao Srbe.

Bivši šef Udbe Josip Perković, s druge strane, mirno idalje živi u Hrvatskoj. Svjestan je da ga Hrvatska vlada, unatoč europskom uhidbenom nalogu, neće izručiti Njemačkoj, makar ga Nijemci traže zbog ubojstva nedužnog civila Stjepana Đurekovića. No, nije Perković Gotovina da bi ga se Hrvatska tako lako odrekla. Ne ubija on ribe, niti je jurišao na srpske tenkove. Njegov sin, uostalom, i danas sjedi u prvoj sobi do predsjednika Josipovića.  Predsjedniku zato neće pasti na pamet da izjavi ono što je izjavljivao njegov prethodnik. Neće kazati da su svi dužni odazvati se pozivu suda, te da na sudu treba dokazivati nevinost. Jer ako je nevin, zašto i Perković, poput Gotovine, svoju nevinost ne dokaže na sudu?

Zašto, dakle, država Hrvatska danas čini sve da zaštiti osumnjičenika za ubojstvo Hrvata koji je bio prisiljen pobjeći iz Jugoslavije u Njemačku, kada je jučer učinila sve da udovolji zahtjevima međunarodnog suda, te se lako i brzo odrekla najpoznatijeg hrvatskog generala? Zašto ne postupi jednako kao i u slučaju Gotovina?

Strašno velika moć struktura iz bivše države

Zar je Hrvatskoj dragocjeniji bivši pripadnik tajne službe bivše države optužen za ubojstvo, od hrvatskog generala najzaslužnijeg za oslobađanje okupiranog teritorija? I tko, ustvari, svih ovih godina vlada Hrvatskom: jugoslovensko-komunistička ili hrvatska vlast, upitali smo povjesničara i političkog analitičara koji već godinama upozorava na ovdje opisane nelogičnosti, koje su posebno 'isplivale' ovih dana kroz aferu 'Perković'.

- I ranije sam govorio i pisao o ovom problemu, te sam rekao kako očekujem da Perković neće biti izručen, s obzirom na snagu udbaško-jugoslavesnke obavještajne hobotnice koja vlada Hrvatskog od '90. do danas. No, ovo što se sada događa pokazuje do koje nevjerojatne razine seže ta moć. Očito je, naime, da smo danas veći zarobljenici jugoslavenske obavještajne strukture nego što smo to bili u početku stvaranja hrvatske države – ističe u uvodu svoje analize povjesničar i haški sudski vještak dr. Josip Jurčević, koji potom primjećuje da ovih dana napokon padaju zadnje maske.

Cijeli vrh države suglasan u nepoštivanju zakona

- Sada je posve očito da je ilegalna zločinačka organizacija preuzela sve pozicije u novoj i samostalnoj državi Hrvatskoj. Oni vladaju medijima, gospodarstvom, financijama, politikom, kulturom i obrazovanjem, kao i civilinim sektorom. Još početkom devedestih sam pisao o tome, no tada nije bilo dokaza za te tvrdnje. Sada je, pak, jasno da nitko u državi ne može doći ni na koju poziciju ako nije suglasan s tim strukturama. To znači da je cijeli vrh države suglasan u stavu da se ne poštuju međunarodni pravni standardi, jer je vrh Hrvatske odlučio donijeti necivilizirani zakon koji će zaštititi sve vrste zločina iz komunizma. To je zastrašujuća činjenica, koja je posve razotkrila pravu narav ljudi na vlasti. Sada postaje očito i zašto su određeni političari došli do visokih pozicija moći, te kako su brzo nestali s tih pozicija čim su se zamjerili tim strukturama (Ivo Sanader). Ilegalna zločinačka organizacija drži, dakle, u rukama institucije Republike Hrvatske, što znači da nemamo nikakvu institucionalnu moć da držimo pod kontrolom zločinačku organizaciju. Jer ona kontrolira institucije, a ne obrnuto. Čini to kroz korupciju i raznim oblicima ucjena. No, kada uđemo u EU, Europa će se morati suočiti s tako moćnim zarobljeništvom hrvatske države. Ni Bugarska, ni Rumunjska, ni DDR nisu bili tako čvrsto zarobljeni strukturama ostalim iz bivših sistema, kao što je Hrvatska – podvlači dr. Jurčević, te dodaje da je sada jasno da je teza o udruženom zločinačkom pothvatu Franje Tuđmana nastala unutar te strukture u Hrvatskoj.

Tuđman im se nije htio pokoriti, zato su ga proglasili zločincem

- Snage unutar Hrvatske su kreirale tu tezu da bi se riješile Tuđmana i ostalih koje nisu mogli u potpunosti kontrolirati. Tuđman je proglašen zločincem jer se nije htio prepustiti njima, baš kao i Ante Gotovina. Tko god nije pripadao njohovoj zločinačkoj organizaciji, proglasili su ga zločincem. Presuda Dariu Kordiću je, primjerice, donesena na osnovu lažnih dokumenata koje su hrvatske institucije ustupile Haškom sudu. O tome sam dosta pisao i govorio, to je priznala i Carla del Ponte, no nitko se nakon objavljivanja tih činjenica nije obazirao na te stvari. Valja istaknuti da se ovdje ne radi samo o Josipu Perkoviću. Radi se o cijeloj strukturi, gdje je Perković samo jedan mali kotačić. Oni, dakle, ne štite Perkovića, već cijelu strukturu, ali i sami sebe. Predsjednik Josipović, primjerice, u svom uredu i danas drži sina Josipa Perkovića, što znači da ni njemu ne odgovara Perkovićevo izručenje Njemačkoj - dodaje Jurčević.

Potom na pitanje: 'Tko, ustvari, svih ovih godina vlada Hrvatskom' odgovara da vlada struktura koja je naslijeđena iz jugoslavenskog političkog razdoblja i to od vrha do dna, odnosno od javnih poduzeća, financijskih instititucija, do medija.

Hoćemo li dati pola Hrvatske da bi Nijemci odustali

- Njihova čvrsta ruka sada upravlja jače nego do '90. godine. Tada je to bilo legalno, a sada vladaju ilegalno. Hrvatska se mora othrvati tom smrtonosnom zagrljaju, a u tome joj može pomoći činjenica da ulazi u Europsku Uniju. Jer i u ovako klimavoj EU, ovo neće tek tako proći. Mi smo preuzeli pravosudnu usklađenost s europskim zakonodavstvom, što znači da će Hrvatska vlast, htjela ne htjela, morati poštivati te odredbe. Osim ako ćemo dati pola Hrvatske da bi Nijemci odustali – ističe dr. Jurčević, te podsjeća da je i u izjavama koje je ranije davao za naš portal više puta upozoravao u što bi se 'afera Perković' mogla pretvoriti.

Ucjenjena podatkom o ocu Vesna Pusić lobirala za Perkovića

Doista, još u kolovozu prošle godine, u tekstu pod naslovom 'Ucijenjena podatkom o ocu, Vesna Pusić tražila ukidanje tjeralice za Perkovićem?!', dr Josip Jurčević i Bože Vukušić dobro su predvidjeli što bi se, u vezi s Perkovićem, moglo dogoditi. Jurčević je tada govorio o činjenici da je ministrica vanjskih poslova Hrvatske, Vesna Pusić, doživjela pravi slom kada su prvi put objavljeni do tada nepoznati detalji o njezinom ocu, odnosno informacija da je Pusić senior za vrijeme Nezavisne države Hrvatske bio vojni sudac, te da je na toj funkciji najvjerojatnije morao donositi brojne presude protiv Židova i komunista, a da je unatoč tome kasnije postao akademik i vrlo ugledni građanin Titove Jugoslavije. Nakon što je ta informacija objavljena, Vesna Pusić posve je, prema riječima Jurčevića, nestala iz hrvatske javnosti.

- Moguće je da netko informacije o njezinu ocu dozirano objavljuje upravo da bi manipulirao Vesnom Pusić. Dio je već objavljen, a drugi dio vjerojatno čuvaju kao sredstvo ucjene. Moguće je da je Vesna Pusić i zbog takvih okolnosti od Njemačke tražila da obustavi tjeralicu za Josipom Perkovićem – rekao je tada Jurčević, te dodao da je predsjednik Ivo Josipović javno priznao da su mu ljudi iz ureda Saše Perkovića pomogli u predsjedničkoj kampanji, nakon čega je Sašu Perkovića odlučio zadržavti u Uredu predsjednika.

Vukušić: Pojedinci u Srbiji znaju sve mračne tajne hrvatskih dužnosnika

Bože Vukušić, bivši djelatnih sigurnosno obevještajnih hrvatskih službi i autor knjiga 'Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljeništva' (2002.) i 'Tajne iz Udbinih arhiva' (2012.), također je, baš kao i dr. Jurčević, prije godinu dana u razgovoru za Dnevno.hr obrazložio zbog čega hrvatske vlasti štite Perkovića, te što bi se moglo dogoditi nakon što Hrvatska uđe u EU.

- Nije tajna da Josipa Perkovića već godinama štite udbaške i neokomunističke strukture unutar Hrvatske, koje su danas možda i jače nego u doba Jugoslavije, jer su samostalne i jer ne moraju više Beogradu polagati račune. Najbolji dokaz da su te strukture i danas jake je činjenica da je Saša Perković, unatoč svim protestima domaće i međunarodne javnosti, još uvijek savjetnik predsjednika Republike Ive Josipovića. Bivši udbaši su, osim u politiku, itekako infiltrirani i u hrvatsko gospodarstvo i medijsku scenu, zbog čega možemo reći da oni i danas, mehanizmima tipičnim za tajne službe, vladaju Hrvatskom. Kako? Oni su, po svemu sudeći, uzeli kartoteke suradnika tajnih službi koje su postojale u Hrvatskoj, a koje su u jednom trenutku nestale i koje im danas vjerojatno služe da bi ucjenjivali osobe koje su imale udbašku povijest, kao i njima bliske ljude. To je, bez ikakve sumnje, najjače oružje kojim raspolažu, zbog čega je davno trebalo učiniti lustraciju, ne u funkciji progona ljudi, već zbog nacionalne sigurnosti – napominje Vukušić, te dodaje da dokumetni koji mogu poslužiti za kompromitiranje i ucjenu pojedinih hrvatskih državljana i danas postoje u Beogradu, jer je hrvatska UDBA, odnosno Služba državne sigurnosti, sve bitne dokumente u bivšoj državi morala slati centrali u Beograd.

- Pojedinci u Srbiji znaju sve pojedinosti o mnogim Hrvatima, što može biti vrlo opasno za Republiku Hrvatsku. Lako je pretpostaviti da osim srpskih tajnih službi, povjerljive podatke o UDBA-inim suradnicima iz Hrvatske imaju i tajne službe drugih zemlja, koje onda tim podacima mogu manipulirati, te tako nanositi štetu Hrvatskoj. Zato bi Hrvatska trebala napokon rekonstruirati dokumente koji su pokradeni, te napokon lustrirati osobe koje su bile suradnici tajnih službi u bivšoj državi, a koji su danas potencijalno ucjenjivi te stoga opasni za Hrvatsku. Jer mi danas, primjerice, ne znamo tko sve sjedi u Vrhovnom i Ustavnom sudu, ne znamo jesu li i tamo ljudi koji imaju dosjee UDBE i kojima netko zbog toga može manipulirati. Miroslav Šeparović je, primjerice, bio pravnik u JNA i prijatelj je Josipa Perkovića, a danas je sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske, premda ne znamo je li i on imao veze s UDBOM. Poznato je da je glavni urednik Jutarnjeg lista, Mladen Pleše, bio suradnik jugoslavenskih tajnih službi, a činjenica da unatoč tome danas vodi vodeći dnevnik najveće hrvatske medijske kuće dovoljno govori o karakteru medijskog carstva Nine Pavića – zaključio je u razgovoru za naš portal sredinom prošle godine Bože Vukušić, a njegove izjave jednaku su aktualne još i danas.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE