Hrvatski vojnik

Hrvatski vojnik

Poklanjam svoje srce, kad već neimah zlata; Za Dom I Djedovinu-uzdarje vjernih Hrvata! Vežeš nas rođena grudo, zavjetom slavnih pređa; Moj grobak pod Tvojim stijegom-stanac je zadnji! I međa! Devedeset i prve sam znao, da došlo je vrijeme Tvoje, I spremno, prvi sam stao, srce Ti darujuć svoje.

Posljednji je pogled, obrise bliskih tražio slika; rodnoga Otoka, polja na Cetini, dragog materinog lika... Toga Gospodnjeg ljeta, svelo nestajali, traci su zlati; ponad poznatog dijela svijeta; moje zamiralo selo i tužna mi žalila mati. Prešavši tamnu stranu straha i po svoju ošao do kraja, noseći u očima snove; Za Boga I Hrvatsku-do vrata beskraja!

Zdenka Bilobrk