Sve je očitije da nam Lijepa naša ima ne samo lošu povijest nego joj ni budućnost nije baš ružičasta. Citiram Antu Prkačina: "Umjesto hrvatske povijesti Drugog svjetskog rata, mi imamo jugoslavensko-komunističko-partizansku turbo-folk historiju. Tri turbo-folk zvijezde s filozofskog fakulteta, tri Karleuše, su Klasić, Goldstein i Jakovina…“

S povijesnog aspekta ovaj je citat irelevantan, ali može poslužiti kao putokaz o stanju u našoj historiografiji. No, pustimo povijest i okrenimo se svijetloj sadašnjosti. Članica smo EU-a, NATO saveza, euro je na pragu, samo što nismo u Schengenu…, a gdje se god okrenemo "pušiona". Uz sve šuplje komplimente koje nam šibaju oni gori i bolji od nas, rezultat je - nogometnim rječnikom rečeno - nula prema nula. U Bruxellesu smo popušili s izbornim zakonom za BiH. Postojeći izborni zakon s Daytonskim sporazumom ime veze koliko i sa Sporazumom Cvetković-Maček iz 1939. godine. U Bleiburgu mijenjaju grbove i zastave na grobovima poginulih i ubijenih Hrvata nakon Drugog svjetskog rata. Zaostajemo za Srbima, pa čak i za Bošnjacima, čije ideje, zahtjevi i očekivanja imaju u EU veću težinu od onih koje plasiraju sa Zrinjevca. Zašto? 

Samo zbog poltronskog mentaliteta koji nam je stoljećima usađivan i koji nam je postao pravi uteg oko nogu. Jedini izuzetak je bio dr. Franjo Tuđman. On nije poltronski prigibao koljena ni pred kime. Još dugo će na žalost ostati jedini. Finoća, uglađenost, akademsko izražavanje, isprazno ponavljanje argumenata kojima nas se u diplomatskim salonima ušutkava kako bismo odustali od svojih zahtjeva, sve su to već odavno prokušane metode perfidne europske politike kad želi male i slabe držati na lancu, ali istodobno i s mirišljavom mrkvom, samo uvijek na dostojnoj udaljenosti. Tako je i ovaj puta s izbornom reformom u BiH. Bit će, ali nakon izbora! I eto nama opet Komšića! A mi ćemo s Europom i dalje godinama pričati, uvjeravati ih i uvijek na kraju "popušiti"… Kad naš predsjednik RH Milanović pokuša drugačijom metodom iliti balkanskom robusnošću preskočiti diplomatske "plitke potoke", svi se odmah dižu na noge. Kakav mu je to rječnik, sramoti nas pred "ceo svet", svađa s Finskom i Švedskom, traži nemoguće itd. itd. Očito smo toliki poltroni u dušama da nismo u stanju ni podržati drugoga kad se izloži, a kamo li da bismo to sami napravili. Ah, ta dobra vječna poltronska Hrvatska! Mirno pušimo u srazu s "briljantnim" diplomatima iz BiH i Srbije, pa i Crne Gore (oko Prevlake). Ako se ne trgnemo bit ćemo još manji, tanji, pravi sirotinjski balkanski vilajet…

Oni koje smo u ratu porazili vraćaju se po "svoje". Osnovali smo prvu srpsku školu u Hrvatskoj izvan Vukovara. Škola k'o škola. Tamo će "deca" učiti o "Oluji" kao ratnom zločinu nad srpskom nejači, o genocidu za vrijeme "traktorijade", o srpskoj Dalmaciji, granici Virovitica, Karlobag, Karlovac… Ne znam, ali meni se to čini čak ne više ni poltronski već mazohistički. Ne podsjeća li vas to na sado-mazo nagle promjene jedne demokršćanske stranke o temi što je obitelj? Što je s omjerom 70 posto prema 30 posto iz referenduma "U ime obitelji?" Kad i gdje je taj referendum poništen? Mi koji smo glasali "za" na tom referendumu preko noći smo postali "rigidni desničari". Lisice se puštaju u kokošinjac da "prosvijetle" kokoši. Dok kokoši još ima. I sad se vidi da je Milanović u pravu kad je rekao: "Hrvatska se obranila sama, zahvaljujući tom malom broju pravih ljudi, zahvaljujući odlučnosti hrvatskog političkog vodstva tog vremena i prvog predsjednika Franje Tuđmana, hrvatskih generala nastalih u Domovinskom ratu…". Još je naglasio da je to bila vojska koja nije dobivala međunarodnu financijsku, oružanu, medijsku i političku pomoć. Prije bi se reklo da je stalno morala slamati opstrukcije, prijezir i nepovjerenje te i takve međunarodne zajednice. Ali unatoč svemu tome, mi smo pobijedili. Zašto nam to ne ulijeva više samopouzdanja i ne bude putokaz za budućnost?

U ratu država daje topove, bogati volove, a siromašni svoje sinove. Kad rat završi, država uzme svoje topove, bogati dobiju nove volove, a sirotinja trži grobove svojih mrtvih.

Prije nego nam Viktor Gotovac "vrati" stari Trg maršala Tita, Frane Šarić nam u Večernjaku servira uzbudljivu priču o Lastovskim tunelima koje su za Tita i Jovanku, između ostalih, "kopali i zarobljeni Wehrmachtovi vojnici". Naime, legendarne "demokratske" 1947. "oslobodilačka" JNA gradila je tajne komandne centre s tunelima dugačkim stotine metara. Sve za slučaj nuklearnog napada Zapada na "demokratski centralizam". Gradila ih je mašinerija bivše države dinamitom i brojni njemački zarobljenici i zarobljeni inženjeri…

Gdje su kasnije završili ti brojni njemački zarobljenici i inženjeri, e to Frane Šarić ne zna, ali pretpostavlja da nisu završili dobro. Frane valjda nije nikada čuo za Ženevske konvencije o ratnim zarobljenicima kojih se Juga nije držala k'o pijana plota. Njih se baš dobro ne sjeća ni Viktor Gotovac što i nije neko čudo. Viktor je samo profesor na Pravnom faksu u Zagrebu. Nemaju oni kompjutersko pamćenje. Navodno bi o tom ratnom zločinu više trebao znati član Hrvatskog generalskog zbora Luka Džanko koji je pet godina obavljao "časnu" dužnost komandanta Vojno-pomorskog uporišta Lastovo. Zanimljivo, naš Frane Šarić se nije sjetio njega zapitati što se dogodilo s "fašistima" koji su kopali "narodne" tunele za Broza i Jovanku… Ubijalo se "an mass" jer tada je ljudski život bio jeftin. Osim ako nisi došao direktno iz šume.

Dubravko Šlat nas podsjeća: "Zabraniše Vilu Velebita, zabraniše Jelačić bana, zabraniše Zrinskog-Frankopana, zabraniše Juru i Bobana, zabraniše himnu Lijepa naša, zabraniše trobojnicu milu, šahovnicu i sjećanje naše, zabraniše djedove, ujake, očeve, stričeve i braću, rekoše nam sve su to ustaše. Zabranama sputaše nam ruke, staviše nam noge u okove. Na ramena težak teret krivnje. Usred toga Hrvatska se rodi i zapjeva Hrvat u slobodi. Sad branite Bojnu Čavoglave, Za dom spremni i naše pozdrave". I danas, nakon Oluje, pobjede i države… stalno nam neki vraćaju Jasenovac i licitiraju sa 700.000 mrtvih. Ne popuštaju stisak okova. Branitelji su im postali svakodnevna meta. Tvrde da nemaju ništa protiv branitelja. Valjda ništa efikasno! Ali, siguran sam da će prije ili kasnije nešto ipak pronaći. Nastupaju neki novi govornici koji nas ležerno obavještavaju da se trenutno ne vode "oružane bitke", ali da i takove nisu isključene. A mi drijemamo pokraj granice duže od 1000 kilometara preko koje nam u jednoj jedinoj mrkloj noći mogu doći u "posetu" četnici ili islamski militanti ili zajedno i jedni i drugi. Vjekovna srpska ugroženost nikada ne spava, a mi drijemamo. Valjda čekamo novi potres da nas probudi….

Po odluci Svjetske zdravstvene organizacije kravlje ludilo koje prijeđe na ljude i dalje se zove kravlje ludilo…

Čitam ovih dana da je Memorijalna zaklada žrtvama komunizma (VOC), nedaleko Bijele kuće u Washingtonu, otvorila Muzej žrtava komunizma. Bez navodnika! To je naravno njihova stvar. Što se to "dotikavle" nas Hrvateka? Mi se upravo pripremamo za proslavu "partizanskog ustanka" u Brezovici i "roštiljade" hrvatskog svećenika u Srbu. Kod nas nema žrtava komunizma! Ima samo žrtava ustaštva. Upravo čitam kako je "istoričar" Hrvoje Klasić počeo rad na novoj seriji zvanoj "Partizani". Super!!! Nakon NDH, hajde da napokon doznamo njegovu "istinu" i o partizanima. Bravo za HRT! Međutim, kojeg li čuda! Ovaj puta HRT nije producent serije nego će nam Klasićevu istinu o partizanima ponuditi televizija "Al Jazzera Balkans". Dobro, bolje i to nego jugo-nostalgičarski HRT. Hrvojica, etablirani partizan, šalje pozitivne poruke: "Želim napraviti seriju koja neće biti ideološki obojena". Hahaha! Odmah sam shvatio. Klasić snima humorističku seriju o partizanima koji su nas oslobodili boreći se za Jugoslaviju protiv Nijemaca i hrvatske države… ili tako nekako. Uglavnom, jedna stranica subotnjeg Jutarnjeg, posvećena tom velebnom projektu, bačena je u vjetar. Vlado Vurušić kaže da Klasić "kmeči", suradnja s HRT-om "bila mi je vrlo teška, osjećao sam da oni to ne žele, da ne prihvaćaju seriju, smatrajući da je previše lijeva…" Ne da je bila lijeva, bila je negledljiva, neznanstvena i diletantska. Ovaj puta će Al Jazzera Balkans dati punu slobodu Klasiću da na klasičan kriptokomunistički jeftini način reklamira naoružanu vojsku koja se u četiri godine rata ni jednom nije našla oči u oči s ustašama.

Sve se svelo na sedam neprijateljskih ofenziva, "bežanije" ispred "nadmoćnog neprijatelja" i spašavanje ranjenika kao klasične isprike za bježanje. Zato velika hvala redakciji Jutarnjeg na najavljenoj seriji o prvom partizanskom odredu, šumi Brezovica, o lugaru koji se taj dan napio i nije bio u šumi jer da je bio ne bi ni bilo 22. lipnja i dana "ustanka". Dok Ameri otvaraju muzej žrtvama komunizma (bez obzira što su komunistički partizani za njih bili tek "ubod komarca"), u Lijevoj našoj partizanski potomci snimaju propagandističke serije o svojim "herojima". U tim pamfletima nećete gledati oko 300.000 ubijenih nakon što je rat prestao, onih koji su živote izgubili na Bleiburgu, na Križnom putu, u Hudoj i drugim jamama, u noćnim pogromima po hrvatskim gradovima… Klasić, Jakovina, Markovina, Aralica i ostali ultra-lijevi povjesničari drže katedre povijesti na našim filozofskim faksevima i boli njih ona stvar što 95 posto partizanskih žrtava nije vidjelo ni suda ni presude prije negoli su izgubili živote. Ne žele se drugovi "istoričari" zamarati formom, istragama, sucima koji izriču presude nakon izvedenih dokaza.

Grad Zagreb na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem ove je godine pokrovitelj koncerta koji će se održati na "Dan antifašističke borbe" 22. lipnja. Veterani domovinskog rata(!?) i antifašisti kao i Centar mladih Ribnjak organiziraju koncert na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu. Nastupaju ZborXop kao i Veliki simfonijski orkestar Zagrebačkog električnog tramvaja. E, pa tko voli nek' izvoli!

Osumnjičenim hrvatskim braniteljima kad su bili dovedeni u Haag jamčilo se doživotno pravedno suđenje, što je veliki napredak u odnosu na Hudu i druge jame…

Susjedi tj. komšije naše su najveće blago. Dobrosusjedski odnosi temelj su naših uspjeha. Mi smo odmah bez razmišljanja spremni podržati susjede ako žele u EU, NATO…

Eto, pred par dana je "tiha" EU-diplomacija predložila da Ukrajina u roku "odmah" postane kandidatkinja za članstvo u EU. I to se brzinom svjetlosti počelo događati. S Pantovčaka su reagirali munjevito. Može, ali uz uvjet da i BiH uđe u taj "raj" skupa s Ukrajinom. Čudesan je taj svijet diplomacije, akreditacija, protestnih nota, tajnih diplomatskih kanala… Malo previše kompliciran za mene. Dodik se u Moskvi poltronski divi Putinu, a mudraci s Pantovčaka traže da zajedno sa Zelenskijim u EU uđu Dodik i Komšić.

Susjedi u načelu vole Hrvatsku. Skoro cijelu, ali Hrvate koji žive u Srbiji vole samo kao Bunjevce. Lakše je za izgovor. U BiH također vole Hrvate, ali ne žale što ih tamo više nema… Sjećaju ih se po dobru.

I ja volim seks i sjećam ga se po dobru!

U krizna vremena u BiH su izgradili za svoje komšije Hrvate više od 350 logora… Zato od nas uvijek mogu očekivati potporu i zahvalnost. Sad su to s Pantovčaka i dobili. S Crnom Gorom nikada nismo imali problema, osim 1991. godine kad su malo rušili Dubrovnik, pola godine okupirali i pljačkali okolicu grada… Prevlaka je po Badinterovoj komisiji pripala Hrvatskoj, ali Crna gora se s time baš i ne slaže. I oni žele malo modificirati "svoje" Hrvate pa su ih nedavno konvertirali u Bokelje. U Srbiji su Bunjevci, a u Crnoj Srbiji, pardon, Crnoj Gori su Bokelji… No, hrvatski poltroni će i Srbiju i BiH i Crnu Goru gurati prema EU i njihovim izdašnim fondovima kako bi se što bolje i brže razvijali. A kad svi tako razvijeni i sretni sa zapadnog Balkana napokon uđu u tu EU, bit ćemo napokon opet zadovoljni što će se naša neprežaljena Juga, opet cjelovita i unitarna, ostvariti u Bruxellesu…

Prodajom Sunčanog Hvara Termama Čatež, umjesto boljem Kompasu, Hvar je izgubio kompas, a Kompas je izgubio Hvar.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Portala dnevnih novosti.