Ima li smisla hrvatska šutnja?

Dakle, u kakvoj državi živimo? Jesu li se Hrvati borili za ovo? Da 24 godine nakon 2. oslobodilačkog rata budemo najsiromašnija članica EU-e? U pravnom smislu, dok se isprazno prepucavamo tko je koga, Hrvatska se pljačka a kaos potiču MI6 kao institucija britanske krune i njihovi plaćenici u Hrvatskoj i izvan nje! Koliko je moral nakaradan i kod mnogih "moralnih uspravnica" u Hrvatskoj, koliko je pravo u svom temelju nagriženo govori i svakodnevica! Dok se dokazani zločini komunista, na stotine masovnih grobnica otkopavaju s tisućama njihovih žrtava, HABEAS CORPUS, nitko ih u Hrvatskoj ne procesuira a niti javnost ne reagira! S druge strane, sljednici iste te politike, bez ijednog dokaza optužuju Hrvate za genocidnost, masovne zločine i mržnju prema drugima! A Hrvati šute! Kad je napokon na svjetlo dana izašla istina da 20 000 djece nisu pobili Ustaše nego su ih nastojali sačuvati, nahraniti i izliječiti, zločin koji normalan čovjek ne može pojmiti, kad je ustanovljeno da su taj zločin počinili komunisti i pridruženi im četnici kao plaćenička vojska britanske krune, zločin kojim se gazilo Hrvate desetljećima, sve je palo u zaborav! Jesmo li pobijedili u zadnja dva rata koja su se vodila na našem, hrvatskom tlu?! NISMO! Vojno, porazili smo neprijatelja do nogu, onako kako je to Hrvatima svojstveno, herojski i časno, no izgubili smo na svakom drugom polju! Jer su nam politiku i diplomaciju vodili oni kojima je slobodna Hrvatska bila noćna mora! Vodili su je komunisti, globalisti, britanci i njihovi uguzi! Kaže se u našem narodu - bez treće nema sreće! I da ovaj put dobro pazimo tko nam je za leđima, poučeni iskustvom! Za one naprijed je lako! Niti ne treba pucati na njih, posebice u leđa! Jer, dovoljno bi bilo da Hrvati zaurlaju ZA DOM SPREMNI! Jeka bi se odbila od Đerdapske klisure a hrabri četnici močili opanke na obalama Crnog mora! Čudo kako Slavoserbi nemaju trkače na duge staze jer, u svakom su se srazu s Hrvatima takvima iskazali! Kad počnu bježati, nitko ih ne može stići! Dok se sjećamo Petra Rajkovačića i Memišage Đubura, nema straha ni od unutrašnjeg ni vanjskog neprijatelja! Samo ih se mora locirati, uhititi i transferirati! U neki hrvatski Guantanamo, da nikome više ne nanesu zla! I da se komunistička zločinačka ideologija jednom za svagda zaključa a ključ baci!