Jedna od najmučnijih priča koja prati VRO Oluja, ali i branitelje koji su se zatekli upravo na tom mjestu, je ona iz Žirovca. Prevrnuti traktori, razbacana odjeća, ljudski leševi... Žirovac kao jedan od najneugodnijih događaja ove oslobodilačke operacije, dugogodišnji je predmet rasprava o krivnji, pa se tako svake godine obitelji žrtava autobusima iz Srbije na tom mjestu prisjećaju tragedije i "zločinačke hrvatske vojske" koja je pobila civile u koloni na odlasku. Svih ovih godina, također, hrvatski branitelji koji su bili na licu mjesta, ponavljaju: Nismo to učinili! Što se, uistinu, dogodilo? Evo njihove priče...

- Rat je uvijek užasan. Pucnjevi, jauci i dim prisutni su na svakoj bojišnici, stradavanja i smrti su nezaobilazna pojava. Oluja je, ipak, bila odlično organizirana, pa se na svakih nekoliko kilometara nalazio Crveni križ, kola hitne pomoći, volonteri s hranom i pićem, a sve u pokušaju da smirimo i odvojimo civile koji su se teško snalazili, bili zbunjeni i uplašeni. Nisu nam vjerovali, trošili smo silnu energiju na moljakanja da se sklone i da ih zbrinemo. A sve to u sporadičnom pucanju, nadlijetanju aviona, kojekakvim gerilama koje su iskakale iz šuma i svako malo zapucale – priča nam veteran 2a brigade "Grom" koji je prošao sva bojišta i koji tvrdi kako je Oluja ipak bila specifična.

- Stradavalo se i među nama, bilo je samoranjavanja, slučajnog opaljivanja, strah je vladao ljudima. Kako smo više napredovali, tako je bilo "gušće". U Oluji se moglo vidjeti i ono najbolje i ono najgore u ljudima. Žao mi je da nema u našim medijima malo više zapisa, bilo fotografija, bilo video snimki, gdje naša vojska doslovno ulijeva vodu u usta nemoćnih staraca, gdje smiruje i svojim tijelima štiti srpsku djecu – doznajemo od bivšeg vojnika. Njegov suborac, također Grom i bivši pripadnik izviđačko-diverzantske jedinice, nastavio je priču koju ponavljaju godinama:

- Javnost ni ne zna koliko je 'Oluja' bila zahtjevna i teška operacija. Kaos je vladao na sve strane, pucalo se na sve strane, srpski vojnici su se panično presvlačili u civilnu odjeću i pokušavali priključiti izbjegličkoj koloni. Zadnje što sam očekivao za vidjeti i možda nešto najšokantnije u životu bilo je kada su srpski vojnici mahnito i u panici počeli napuštati teritorij i to gazeći preko vlastitih, živih civila. Odjekivali su jauci, pucao je lim, staklo od automobila, gazili su im preko zaprega i konja... Bilo je to strašno. Doznali smo da je riječ o jedinici Mile Novakovića koja je u strahu i panici bezobzirno gazila i napuštala svoj narod. To je prizor koji se ne može nikada zaboraviti. Kilometarska kolona leševa, auta, pobacanih stvari, krikovi na sve strane. Potpuno rasulo. Jednostavno, situacija u kojoj je bilo teško reagirati, iako vas kao profesionalnog vojnika na takvo nešto pripremaju. Rat nikada nije human, ali ono što sam tada vidio bilo je potpuno neljudski – završio je svoju ispovijest nekadašnji diverzant.

Umirovljeni pukovnik Ivica Pandža Orkan koji je svoj život podredio prikupljanju i arhiviranju dokaza o zločinima i ratnim zločincima u Domovinskom ratu, u posjedu je originalnih dokumenata koji svjedoče o žrtvama srpske jedinice srpskog "komandanta" Mile Novakovića čija je jedinica po odlasku doslovno tenkovima gazila preko izbjegličke kolone, a te zločine naknadno "prišila" Hrvatskoj vojsci i Armiji BiH koji se i dan danas brane od tih teških optužbi.

• Autor: S. Vučković
• Photo: Screenshoot youtube