"I moj sin je bio branitelj pa sam tako znao slušati i njegove priče iz kojih se dade štošta iščitati. Kao prvo, kad se javiš dragovoljno u rat, to je kao da dragovoljno ideš u smrt. Mahom su mislili da će svakim svojim odlaskom na teren poginuti i pomirili su se sa smrću. Oni su, dakle, svo vrijeme mrtvi", kazao je dr. Gruden. Hrvatski branitelji u prosjeku žive 50-ak godina. Samoubojstvo ih je počinilo i više od tri tisuće. Velik broj branitelja-samoubojica bio je stambeno i financijski osiguran. Samo ova tri statistička podatka natjerala bi svaku, ali svaku državu da napravi dobru studiju i poduzme žurne korake kako bi pronašla uzroke masovnih suicida i spriječila odlazak heroja koji su za nas stvorili državu. Hrvatska, međutim, to ne čini. Upravo obrnuto. Čak i ako izuzmemo branitelje kojima je na ovaj ili onaj način osporeno bilo koje braniteljsko pravo, ostaje gorka činjenica da materijalni problemi nisu isključivi razlozi za donošenje najteže odluke u životu – dizanjem vlastite ruke na sebe. Branitelji su već jako dugo na društvenoj margini u Hrvata i to ih boli. Žele malo više poštivanja, žele se ne osjećati "bezubim kladioničarima koji ništa ne rade", žele malo više dostojanstva od svog naroda, a posebno od svoje Vlade koja, izgleda, čini sve kako bi ih degradirala. Prije godinu dana, Banovinu je potresao slučaj samoubojstva dvojice branitelja koji se dogodio u istom danu. Struka se ni tada nije zapitala, jesu li neka područja ugroženija i teža za prilagodbu našim oboljelim braniteljima? "Mog sina ubio je rat. Nastavio je poslije rata sa svojim životom, radio je, nit' je što tražio, niti dobio. Ali, bio je bolestan. I stalno nesretan. Nervozan. Uvijek je pričao o tom nesretnom ratu. Ja mu nisam znala pomoći. Tog dana moj sin samo je složio uniformu, javio na posao da neće doći i propucao se pištoljem", kazala nam je tada kroz suze Ivana Košutić, majka jednog od glinskog branitelja koji je počinio samoubojstvo. Razočaranost, "povlaštenost", PTSP, neshvaćenost i napose teška prilagodba mirnodobskom životu koji je često začinjen lošom ekonomskom situacijom samo su jedni od okidača zbog kojih branitelji sve više dižu ruku na sebe. Statistike kazuju da se godišnje ubije barem stotinjak branitelja, ali statistika koja se uglavnom bavi suhoparnim brojkama rijetko, gotovo nikad ne ulazi u dublje analize i razloge samoubojstava naših boraca. Ono što se pouzdano može reći jest da im je zajedničko sudjelovanje u Domovinskom ratu. Evo što je o lakoći odluke branitelja da okončaju svoje živote kazao ugledni psihijatar, dr. Vladimir Gruden: "I moj sin je bio branitelj pa sam tako znao slušati i njegove priče iz kojih se dade štošta iščitati. Kao prvo, kad se javiš dragovoljno u rat, to je kao da dragovoljno ideš u smrt. Mahom su mislili da će svakim svojim odlaskom na teren poginuti i pomirili su se sa smrću. Ali, onda su preživjeli. To je kao da su se ponovo rodili. Ipak, taj trenutak svjesnog, dragovoljnog odlaska u smrt zbog svoje domovine, obitelji, žene ili djece, ostaje u njihovom mozgu trajno zapamćen. Onda je dovoljan jedan detalj u životu koji ih uzdrma, nezadovoljstvo brakom, radnim mjestom ili nečim tako minornim i trenutak odluke za svjestan odlazak u smrt koji im se dogodio odlascima na bojišnicu, se vraća. Oni su, dakle, u sebi svo vrijeme bili mrtvi i sada su samo odlučili nastaviti taj put", kazao je dr. Vladimir Gruden koji se slaže kako država mora mijenjati zakone koji ubijaju one koji su tu državu stvarali. "Nas iz 1991. i početkom 1992. čekala je ista sudbina kao one na Bleiburgu i Ovčari u slučaju da izgubimo rat. Nije to bio baš lijep osjećaj... Uvijek smo bili mokri i promrzli do kostiju. Ono što je najgore bila je svakodnevna napetost. Kakvo liječenje od PTSP-a i rehabilitacija, to su budalaštine. Svo se liječenje svodi na kljukanje medikamentima. Kao što su nas se sjetili kada je trebalo ratovati, sada znaju za nas samo kada treba glasati na izborima. I kako onda nećeš biti ogorčen kad danas kažeš da si bio branitelj, skoro pa da te gledaju kao državnog neprijatelja i to u državi za koju si se borio. Zar je stvarno istina što je netko rekao, da revolucija jede svoju djecu?", komentar je jednog branitelja.  

• Autor: Snježana Vučković
• Photo: facebook/Blago Zadro

Izvorni članak možete pogledati OVDJE