Kako je Linićev prijatelj 'Jozo Mafijozo' miješao vodu i naftu i turistima zaribao motore

Spomenimo samo ekološki incident koji se 2002. godine dogodio u Skradu u Gorskom kotaru kada se Jozi prevrnula cisterna, a nafta (na sreću loše kvalitete) se izlila u obližnje djevičanski čiste vode. Novinarka HTV-a Branka Šeparović čak ga je uspjela uhvatiti za izjavu, a Jozo je šokiranoj zagovarateljici ekologije poručio da nema nikakve štete 'jer se nafta ionako vadi iz zemlje, pa što ako ode nazad u zemlju.'

'Čuveni' naftaš i prijatelj Slavka Linića Jozo Kalem, koji je bogatstvo stekao švercajući naftu i oružje svim zaraćenim stranama u BiH, svoje pravo carstvo razvio je tek dolaskom u Hrvatsku, točnije u Rijeku, gdje osniva svoju prvu tvrtku u Hrvatskoj Ukrinu, kojom je nastavio svoj uhodani biznis temeljen na švercu i potkupljivanjem ljudi na položajima. Ukratko, za njegovu tvrtku Ukrinu rekli bismo da joj je šifra djelatnosti bila 'eksport-import svašta', između ostalog i nafta.

Svoj temeljni biznis – trgovinu naftom – Jozo Kalem, koji je u međuvremenu dobio nadimak Jozo Mafijozo, razvio je zahvaljujući prodajom automatskih pištolja marke 'škorpion' muslimanima i zaplijenom dvaju šlepera punih hrane koje je Podravka u vrijeme rata poslala Hrvatima u srednjoj Bosni. Od novca je kupio svoje prve cisterne, a kasnije, nakon 2000. godine, kada je sklopio unosne poslove s Inom kojoj je tada na čelu Nadzornog odbora bio Slavko Linić, kupuje čak 60 cisterni. Bio je jedan od rijetkih poduzetnika u Hrvatskoj koji su u '90-ima uspjeli naplatiti svoje poslove s državom, koja je, a posebno Ministarstvo obrane, kronično kasnila s podmirivanjem obveza i time velik broj privatnika otjerala u bankrot. U prvoj polovici 90-ih kupuje stan u Rijeci, a uskoro i malo raskošniju kuću u Kastvu. U to vrijeme se dosjetio ideji kako još više zaraditi na trgovini naftom. Upoznaje Giovannija Bažona (koji je kasnije završio u zatvoru istovremeno s Herakom, ali zbog malverzacija u Glasu Istre) koji mu iznalazi skladište u Labinu u koje Jozo skladišti svoju naftu, ali i vodu. Zašto? Pa da bi je mogao miješati s naftom i time dvostruko zaraditi!

O Jozinoj su se 'mješavini' u drugoj polovici 90-ih čak raspisali i mediji i to nakon što su se stranim turistima, koji su gorivo ulijevali na Ininim benzinskim crpkama, a Jozo ih opskrbljivao, iz čista mira na cestama počeli kvariti automobili. Razlog je bio loša kvaliteta goriva, odnosno gorivo puno vode! No, ni tu Jozinoj bahatosti nije bilo kraja. Spomenimo samo ekološki incident koji se 2002. g dogodio u Skradu u Gorskom kotaru kada se Jozi prevrnula cisterna, a nafta (na sreću loše kvalitete) se izlila u obližnje djevičanski čiste vode. Novinarka HTV-a Branka Šeparović čak ga je uspjela uhvatiti za izjavu, a Jozo je šokiranoj zagovarateljici ekologije poručio da nema nikakve štete 'jer se nafta ionako vadi iz zemlje, pa što ako ode nazad u zemlju.' Pravi početak Jozinog naftnog biznisa počeo je, međutim, tek osnivanjem tvrtke Petrol 1997. godine, a na proslavi otvorenja firme među pozvanima bio je i Slavko Linić. Jozo će kasnije dobiti unosne ekskluzivne ugovore o opskrbi naftom Autoceste Rijeka-Zagreb (jeftinija ruska ponuda je odbijena jer cijena rabata nije izražena u tri decimale!); jeftino će pokupovati benzinske crpke za koje Krunoslav Markovinović iz HDZ-a kaže da ih je Ina po Linićevu nalogu u vrijeme Račanove Vlade prethodno uništila prodavajući im naftu po maloprodajnim cijenama; nakon što je s Linićem posjetio Podravku dobiva posao opskrbe koprivničke kompanije naftom; dok je Linić bio gradonačelnik Rijeke Jozo dobiva najatraktivnije lokacije putem zamjene zemljišta (Bandić u Zagrebu, op.a.), itd.

Jozo je u izgradnji svog 'poduzetništva' u Hrvatskoj, kažu naši sugovornici, uspio iz jednostavnog razloga što je bivši agent KOS-a. Drugim riječima, specijalni rat karakterističan za tajne službe, a koji je Jozo provodio u BiH šireći nemir, paniku, nepovjerenje i dezinformacije među Hrvatima i HVO-om, prenio je na biznis u drugu državu i malo ga modificirao – potkupljivao je i dodvoravao se ljudima na položajima, postotak davao onima kojima je trebao i time si osigurao urednu naplatu svojih poslova s lokalnom državom, ministarstvima i državnim tvrtkama. Trebamo li posebno napominjati da je brat Slavka Linića, Bruno, Kalemov vozač? Izvornu vijest možete pogledati OVDJE