Vijesti

Kako se 'popovalo' o miru, a 'kumovalo' najtežim ratnim zločinima: 'Srbi i Hrvati su vjekovni neprijatelji!' (VIDEO)

28. 08. 2014. 16:10

Nije trebalo puno da se tih 90-tih uznemirenom, uplašenom puku i naivnom puku dodatno ulije prezir i mržnja. Crkva i njeni službenici imali su zadaću smiriti narod, širiti Božju riječ i učiniti sve kako bi smirili strasti pozivom na molitvu na mir. Dogodilo se, međutim, posve obrnuto...

Srpska pravoslavna crkva potpomognuta medijima učinila je sve kako bi raspirila ratni plamen, pa su tako dobro znane scene gdje pravoslavni pop u centralnom dnevniku koji je prikazan u Srbiji drži kostur "dečje glave kojeg su ubile ustaše". Pozivi na osvetu i govor mržnje koji je tada siktao iz pravoslavnog svećenstva poprimio je neslućene razmjere.

U vrijeme Domovinskog rata, zadaća pravoslavnih popova bila je obilaziti vruće točke po Hrvatskoj (mahom manje sredine), te manipulirati skupinama ljudi s kojima to nije bilo teško činiti. Bili su to uglavnom poluobrazovani ili potpuno neškolovani stanovnici preko kojih su popovi odradili prljavu zadaću podsjećajući ih na strahote 2. Svjetskog rata pri čemu su pripadnike srpske nacionalne manjine uvjeravali "kako će im se od strane ustaša dogoditi slično ili isto". Sam srpski patrijarh Pavle je bio izložen kritikama zbog nekršćanske uloge u ratu.. Pavle je u svom pismu 1991. godine tijekom rata u Hrvatskoj izjavio: "Srbi ne mogu živjeti sa Hrvatima ni u kakvoj državi. Ni u kakvoj Hrvatskoj..." Bio je to jasan poziv na rat koji je odmah prihvatio tadašnji arhimandrit Filaret. Javno je, putem medija, pozivao na oružanu pobunu, a onda počeo obilaziti ratom zahvaćene prostore hrabreći srpske dobrovoljce. Njegova slika u mantiji sa puškomitraljezom isred tenka, koja je obišla svijet, do danas izaziva žestoke kritike. Filaret je kasnije unaprijeđen u episkopa, ali je prije toga poslužio kao primjer mnogima. Jedan od radikalnijih bio je gornjokarlovački Episkop SPC Nikanor. On nije propuštao priliku, stojeći pred odredima srpskih dobrovoljaca, kazivati kako su "Srbi i Hrvati vjekovni neprijatelji koje nitko ne može izmiriti."

"Srbi su žrtve, ustaše su zločinci i krvoloci", uzvikivao je Nikanor zbog čije je težnje o velikoj Srbiji mnoge potjerao u smrt. Kada je prvi put potpisano primirje u Hrvatskoj, episkopi SPC su objavili da nijedna vlada u ime srpskog naroda nema pravo potpisivati nikakva primirja bez blagoslova svoje crkve.

Stanje u SPC ni danas nije puno bolje. Iako se za poglavara SPC-e, patrijarha Irineja, vežu mnogi inkriminirajući postupci i izjave koji ukazuju na njegovu neskrivenu težnju za velikom Srbijom, osjetna je lakoća i izravnost kojom to u posljednje vrijeme čini. Javno izražava podršku Miloradu Dodiku koji ne odustaje od pripojenja Republike Srpske, Srbiji. Patrijarh Irinej ne skriva ni svoje obožavanje prema srpskom predsjedniku Tomislavu Nikoliću, čovjeku koji je javno kazao da se ne srami što je četnik koji je ratovao u Hrvatskoj i koji sanja veliku Srbiju.