Karamarko – Milanović 2:0!

IGRA PRIJESTOLJA Milanović je u srazu s Karamarkom, sportski rečeno, izugubio dva najveća derbija. Prvi, na predsjedničkim izborima početkom ove godine kada je HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović pobijedila Ivu Josipovića, SDP-ova kandidata. Drugi poraz Milanović je, gotovo je izvjesno, doživio nakon ovih parlamentarnih izbora, slikovito rečeno, u - sudačkoj nadoknadi. Imajući to u vidu, Milanović ima pravo ljutiti se, ali ne na druge, nego najviše na sebe. Jer, 'svijet voli pobjednike, voli zlatno znamenje, kada si prvi, svega si vrijedan na tronu može biti samo jedan...' Kada je Nacionalno vijeće MOST-a jednoglasno odlučilo da će pregovore o sastavljanju reformske Vlade s nestranačkim premijerom nastaviti samo s Domoljubnom koalicijom, predsjednik SDP-a i lider koalicije Hrvatska raste, Zoran Milanović, ispljunuo je štitnike za zube, skinuo rukavice i krenuo u otvoreni obračun s njima, a poslije, najvjerojatnije, i sa svima drugima. Milanović kipti od bijesa jer polagano shvaća da je sve gotovo, da je izgubio izbore, a još u izbornoj noći likovao je od sreće… Zajedno s IDS-om, njegova koalicija Hrvatska raste osvojila je isti broj mandata kao i Domoljubna koalicija. Znao je da će većina manjinaca poći za njim, a i Branimir Glavaš iz HDSSB-a ponudio mu je svoja dva glasa. I Čačića je imao uz sebe, a tu je i Bandić, njegov bivši “prijatelj Milan” koji će mu dati potporu, pa ako bude potrebno i uz malu pomoć – gospodina Dinka Cvitana. Još kada je na tajnom sastanku s Dragom Prgometom u stanu ministra obrane Ante Kotromanovića, dobio jamstva da će njegovoj koaliciji potporu dati i nekolicina prebjega iz MOST-a, predsjednik SDP-a je – istinski likovao. A onda je sve krenulo po zlu kada je taj tajni sastanak posredstvom izravnog prijenosa brojnih televizija postao javan i kada je svima postalo jasno da “poštenjačina” Milanović ništa ne radi ispod žita, nego se kao pijan plota drži principa – “pošteno drugovi, pa tko koga prevari!” Prgometovo olako izgovoreno obećanje premijeru Milanoviću o brzom razbijanja MOST-a, u stanu ministra Kotromanovića uz pršut i pancetu, Zokiju se – munjevito obilo o glavu. MOST je zbio svoje redove i već tada je postalo jasno da je njihov nastavak pregovora s koalicijom Hrvatska raste – samo predstava za naivne. Stratezi MOST-a su, vjerojatno, jako dobro znali da u utrci na duge staze Milanović ima manje “nervne kondicije”, da ima mnogo kraći fitilj od glavnog mu konkurenta Karamarka, te da će neprestano nametanje tripartitne Vlade s nestranačkim premijerom, Zokija izbaciti iz cipela. Još kada je Milanović postao svjestan da više nije sigurno ni ono što se iz aviona činilo sigurnim, a to je da Pupovčevi Srbi više nisu jedinstveni u potpori koaliciji Hrvatska raste, te da se sada već bivši SDSS-ov zastupnik iz Knina Mirko Rašković jasno opredijelio za Karamarka ili još preciznije, protiv Pupovca i Milanovića, njegova ljutnja bila je još veća. Tada još samo politički laici nisu bili svjesni da MOST i Domoljubna koalicija sastavljaju kockice mozaika za buduću Vladu. A nakon trećeg kruga konzultacija kod Predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, Milanović je i definitivno postao svjestan da je, iako je Karamarko gotovo izgubio izbore koje je trebao dobiti, on izgubio pregovore koje je trebao dobiti. Tada je odlučio – urbi et orbi – pokazati svoje pravo lice i svoju prgavu narav. Orkestrirano je sa svojim koalicijskim partnerima, pogotovo HNS-om, počeo prekomjerno granatirati MOST, no ni MOST-ovci im nisu ostajali dužni. Pa kada je HNS-ovac Igor Kolman oprao glasnogovornika MOST-a Grmoju, ovaj mu nije ostao dužan. Cijeli HNS je nazvao pravim imenom – klijentelističkom strankom što je, ruku na srce, pogodak u sridu! Karamarkovo disciplinirano ponašanje, put do uspjeha A onda se Milanović “raspištoljio” pa je sa SDP-ove govornice opalio po MOST-u: “Ovo postaje mostobran za povratak kriminalne organizacije na vlast”, rekao je revoltirani Milanović i nastavio u svom stilu: “Hrvatska je izašla iz krize. To nije rezultat trika, finte, nego sustavne politike. Taj posao želimo nastaviti bez HDZ-a, bez HČSP-a, HSP AS, Hrasta i onih koji imaju rasističke ispade. S ljudima koje vidimo da ima u MOST-u, ali se iz nekog razloga ne izražavaju. Vide s kim tamo imaju posla. Ovo sada postaje ne Most, nego mostobran za povratak kriminalne organizacije u vlast. Mi u tome sudjelovati ne možemo”, kazao je predsjednik SDP-a Zoran Milanović na izvanrednoj konferenciji za novinare u sjedištu svoje stranke na Iblerovom trgu, nakon održanih konzultacija s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović na Pantovčaku. Uz Milanovića su, “kano klisurine”, bili i ostali predstavnici koalicije Hrvatska raste, predsjednica HNS-a Vesna Pusić, predsjednica Laburista Nansi Tireli i predsjednik HSU-a, Silvano Hrelja. Kao grogirani boksač koji je dobio težak udarac u glavu, ali se ipak održao na nogama, Milanović je jurnuo na svoje političke protivnike zasipajući ih salvama teških uvreda: “Nećemo s Domoljubnom koalicijom u kojoj ima rasista koji izražavaju neprihvatljive stavove o drugim vjerama, rasama, religijama, u kojoj ima fašista, ljudi koji su optuženi za teška kaznena djela”, sipao je uvrede Milanović i ustvrdio kako je Most hladnokrvno prešao preko toga što ih je HDZ bezobrazno prevario kod izbora predsjednika Sabora. Za to vrijeme, Tomislav Karamarko, šef HDZ-a i lider Domoljubne koalicije, svo se vrijeme držao suzdržano i disciplinirano, trpio je uvrede i udarce i ponašao se baš kao u stihu pjesme “Svijet voli pobjednike”: “Stisni šake, stisni zube, budi što jesi, pokaži što znaš, hodaj pravo, ne gubi nadu, imaj vjere, tvoje vrijeme će doć’!” Iako je u pojedinim fazama pregovora s MOST-om izgledalo beznadno postići bilo kakav dogovor, Karamarko je, čini se, na pragu uspjeha. Kažemo na pragu, jer još puno toga treba izdogovarati i napokon dogovoriti da se sa sigurnošću može reći: “Gotovo je, Milanović je sigurno bivši premijer RH!” No, to tko će zauzeti njegovo mjesto, još je velika nepoznanica jer se o budućem mandataru govori kao o osobi koja nije s ovoga svijeta; jedino se zna da to ne može biti Karamarko. Hoće li to biti Božo Petrov ili netko drugi iz MOST-a, ili netko sasvim treći, moralo bi se uskoro saznati. Jer, dalje odugovlačenje s konkretnim imenom budućeg mandatara samo bi zemlju uvelo u još veću krizu i dalo Predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović za pravo da lupi šakom o stol i kaže: “Dosta s mostorbiranjem!” Milanovićevo maltretiranje prije braka No, sve je izvjesnije da ipak do takvog scenarija neće doći, premda ni takvu mogućnost ne treba posve isključiti, pogotovo ako MOST, nakon što je Karamarko prihvatio sve njihove uvjete, ne počne postavljati nove. Primjerice, da Petrov bude premijer, netko iz MOST-a predsjednik Sabora, kao i da sva važnija ministarstva pripadnu njihovim zastupnicima. A da se i to kojim slučajem dogodi, Karamarko će opet ispasti puno pozitivniji od svojih političkih protivnika i konkurenata, pa bi njegova startna pozicija na, eventualnim, novim izborima bila znatno bolja nego li Milanovićeva. Prije svega Karamarko je iz relativnog neuspjeha na ovim izborima uspio izvući pouke, pa je u onom pregovaračkom dijelu nadvisio svojeg političkog protivnika gotovo u svim elementima političke vještine. Prema glavnim pregovaračima iz MOST-a odnosio se s puno uvažavanja, poštivanja, premda ih je u predizbornoj kampanji nazivao “mostićima” i “putićima”. Za razliku od njega, Milanović nikako nije mogao sakriti svoju “plahovitu narav”, bolje reći bahatost, koja je naročito došla do izražaja prethodnih dana kada je svima postalo jasno da njegova koalicija ispada iz “igre prijestolja”! Dobro je primjetio publicist i konzultant Milan Račić koji je konstatirao da se premijer Milanović ponašao bizarno. “Zanima me koji je njegov cilj? MOST-u ne bih krao članove, ne bih ih vrijeđao. Ne razumijem njegove prostote. Kontraproduktivno je. Ako misli maltretirati prije braka, kako će biti poslije braka?”, duhovito se zapitao Račić. Ipak, to njegovo maltretiranje MOST-ovaca “prije braka”, završilo je neslavno po Milanovića i njegovu koaliciju. No, još neslavnija je činjenica da premijer nikako da shvati da je meč završen, da je on gubitnik, te da je napokon došlo vrijeme vješanja rukavica o klin do nekog budućeg meča. Ali, Milanović nije od onih gubitnika koji će priznati svoju grešku, nego on kad pogriješi kaže: “To nije bila moja greška” i optužuje druge. A Tagore je još davno zapisao da ako zatvorite vrata svim manama i istina će ostati napolju… Ipak, u konkretnom slučaju istina je neumoljiva. Zoran Milanović je u srazu s Tomislavom Karamarkom, sportski rečeno, izugubio dva najveća derbija. Prvi, na predsjedničkim izborima početkom ove godine kada je HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović pobijedila Ivu Josipovića, SDP-ova kandidata. Drugi poraz, Milanović je, gotovo je izvjesno, doživio nakon ovih parlamentarnih izbora, slikovito rečeno, u sudačkoj nadoknadi. Imajući to u vidu, Milanović ima pravo ljutiti se, ali ne na druge, nego najviše na sebe. Jer – “svijet voli pobjednike, voli zlatno znamenje, kada si prvi, svega si vrijedan na tronu može biti samo jedan!”