Knin: U tišini, bez pompe i političara, uznici zloglasnog "Martićevog zatvora" prisjetili se svojih najtežih dana

Desetak nekadašnjih uznika iz različitih krajeva Hrvatske, danas su u Kninu u tišini, molitvi, bez pompe i nazočnosti političara, zapalili nekolko svijeća ispred spomen ploče tamošnjeg Doma zdravlja i Stare bolnice čiji su prostori tijekom Domovinskog rata bili pretvoreni u zloglasni tzv. "martićev zatvor".

Tom prigodom uznici iz Društva zarobljenika srpskih logora, noseći nekoliko državnih zastava, te nakon što su zapalili sviijeće na spomen svojih mučki ubijenih kolega istakli su kako ovome događaju nisu željeli davati naglašeni publicitet.- Ovo je mjesto naših najtežih muka s kojima se svaki od nas ponaosobno nosi na svoj način u zajedništvu sa svojom obitelji i prijateljima - kazao nam je jedan od nekadašnjih uznika.

Ovdje nema mjesta politikanstvu, nepotrebnom prikazivanju u javnosti ili samodopadnom isticanju. S našim mukama i užasima koje smo prošli ne želimo nikoga opterećivati. Svake godine nas je nažalost sve manje jer mnogi naprasno prije vremena umiru od posljedica batinanja i neopisivih tortura kojima smo bili izloženi - kazao nam je jedan od uznika, mirnog i staloženog pogleda bez emocija na licu zagledan u željezne rešetke okovanih prozora nekadašnjih ćelija, nakon čega se u odlasku pridružio svojim također šutljivim kolegama.

Komemoracija je trajala kratko, pri čemu mnogi prolaznici, pacjenti ili dio zaposlenika Doma zdravlja uopće nije znao o čemu se radi kada su ugledali skupinu ljudi kako sa zanimanjem iz dvorišta gledaju okolne visoke zidove, prozore ćelija i podrumske prostore koji danas nisu u funkcii i na koima se još po zidovima mogu vidjeti tragovi njihove krvi.- I bolje je tako da ne znaju tko smo - rekao nam je kratko na odlasku jedan iz skupine nekadašnjih zatvorenika osuđenog ratnog zločinca Milana Martića i dodao... Evo ovdje su me u jednoj noći dva puta tjerali na strijeljanje prije čega su mi dali papir i olovku da svojima napišem oproštajno pismo. Zavezanih očiju kleknuo sam okrenut prema zidu i tada su ispalili metke tik pored mene i pijani se smijali.

Molio sam  Boga da me pogodi metak jer su potom uslijedile batine od kojih sam jedva dopuzao do ćelije i poslije opet sve ponovno.Nakon opisa samo jednog od niza ćetničkih "specijaliteta" koji su nezamislivi za normalni ljudski um, odustao sam od snimanja toga heroja i njegovih kolega u patnji i zapitao ga jeli u međuvremen u protoku svih ovih godina u javnosti pročitao makar jedno ime i prezime nekoga od svojih uhićenih i osuđenih krvnika. Kazao nam je da nije i da danas malo vodi računa o njihovim dušama koje nigdje neće naći smiraj.

Zato, upravo zbog takvih iznimno hrabrih ljudi, autor ovog teksta iako je u posljednje desetljeće objavio nekolicinu uhićenih monstruma  (Saša Počuča, Milan Atlija... skoro pa više nitko procesuiran od kompletne garniture zatvorskih i inih batinaša!?) što se u dobroj mjeri može pripisati primarno nekompetntnim ljudima koji su unutar sustava MUP-a nakon Oluje "radili" po tzv. pitanju ratnog zločina, kao osoba koja je stjecajem nekih oklnosti dobro upućena u krajiške zločine i zločince, ovom prigodom dajem javno link na osobu koja bi, držim dosta toga danas mogla kazati normalnim istražiteljima što se sve događalo unutar prostora stratišta i mučilišta Stare bolnice u Kninu.

Riječ je o izvjesnom M.B. rodom i danas nastanjenom u selu Žagrović kod Knina koji je za vrijeme tzv. krajiške vlasti bio jedan od isljednika milicije Milana Martića.

Dob, rođen 1951.g..Visok, crn i proćelav s rijetkom kosom koju češlja na desnu stranu.

Ne tvrdim da je osobno batinao ali je neosporno bio prvi filter kroz ispitivanje zarobljenika i kao takav zasigurno bi trebao znati niz zanimljivih podataka.

Za pametnog i radišnog dovoljno jer je stvarno abnormalno da kao novinar po vokaciji preuzmem na sebe ulogu istražitelja, suca i porotnika.Međutim, znajući za sva nekažnjena zlodjela u martićevom kazamatu, istu informaciju dajem primarno zbog patnje svih zatočenika, držeći to svojom građanskom i braniteljskom dužnošću s čime moj osobni novinarski angažman nema nikakvu dodirnu točku.

Napisao i snimio: Željko Huljev.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE