KRIŽANČEVO SELO – KRVAVO STRATIŠTE I MJESTO NEKAŽNJENOG ZLOČINA

Prije 25 godina, dogodio se masakr u Križančevu Selu, jedan od najstrašnijih i najgnjusnijih zločina što su ih počinili muslimani nad Hrvatima tijekom agresije na srednju Bosnu i hrvatska područja u BiH. U dva dana (22/23. prosinca 1993. godine) tu je ubijeno preko 60 civila i pripadnika HVO-a. Evo što o tomu kaže jedan od istraživača tih zločina: ” Posebno okrutan i divljački zločin počinili su pripadnici Armije BiH u Križančevu Selu 22. prosinca 1993. godine. Toga dana dozapovjednik 3. korpusa Armije BiH Džemo Merdan je izdao zapovijed: ‘… uništiti svu živu silu, uključivo žene, djecu i starce na prostoru Novi Travnik, Nova Bila, Vitez, Busovača…’ On je nadalje tražio da se upotrijebe sva ratna sredstva, pa i bojni otrovi, a sve da se čini ‘u slavu uzvišenog Alaha’. Svjedoci zločina u Križančevu Selu kažu da se užas ne može opisati. Vojnici Armije BiH, posebno mudžahedini izgledali su kao gorile koje ubijaju sve na što naiđu, pa i životinje. Na tijelima zarobljenih vojnika HVO-a i civila vidjele su se prostrijelne rane nanesene vatrenim oružjem iz blizine, zatim su to bile rasjekotine i nagnječenja od oštrih i tupih predmeta poput noža, sjekire, mačete, čekića i drugih. Pripadnici Unprofora pokušali su ući u selo, ali su vojnici Armije BiH pucali na njih. Prijetilo se i ambasadoru ECMM-a Martinu Garrodu da će vojnici Armije BiH upotrijebiti oružje ako netko pokuša ući u selo.” (Ivica Mlivončić, iz knjige Zločin s pečatom; objavljeno u podlistku Slobodne Dalmacije 15. svibnja 2000.; https://hrvatskoobrambenostivo.com/wp-content/uploads/2016/03/mlivoncic-zlocin.pdf) Nakon što su ujutro (22- prosinca) probile crtu obrane, elitne muslimanske postrojbe tzv. Armije BiH u čijem su sastavu bili i mudžahedini, započele su masakr nad zarobljenicima i civilima, ubijajući redom, baš onako kako im je zapovjedio Džemo Merdan. U samome selu i okolici ubijeno je 34 vojnika HVO-a i civila, dok je 30 ranjenih vojnika HVO-a (koji su bili popisani od Međunarodnog crvenog križa) zarobljeno i odvedeno prema Počulici (naselju koje graniči s općinom Zenica). Prema izjavama preživjelih mještana koji su uspjeli pobjeći iz sela, od njih 30, samo su se trojica vratili živi. Izmasakrirana tijela ovih žrtava, agresor je tek nakon upornih protesta UNPROFOR-a, Europskih promatrača i predstavnika MCK-a predao obiteljima i to punih 39 dana poslije pogubljenja. Tek ove, 2018. godine (6. studenoga), prema izvješću Državnog tužilaštva BiH, po nalogu tužitelja Posebnog odjela za ratne zločine, uhićeni su osumnjičenici za ovo zlodjelo, bivši pripadnici tzv. Armije BiH: Ibrahim Purić, Ibrahim Tarahija, Nijaz Sivro, Rušit Nurković, Almir Sarajlić, Šaćir Omanović, Kasim Kavazović i Sadik Omanović.

Liječniku je pozlilo kad je ugledao unakažena tijela žrtava

Identifikaciju žrtava čija su tijela vraćena 39 dana nakon što su pobijene, vršio je ravnatelj Doma zdravlja u Vitezu, ugledni liječnik dr. Franjo Tibold Evo nekih izvoda iz njegovog zapisnika: • Leš br. 1 – Zdrobljena glava u predjelu vilica, duboka rasjekotina na lijevoj natkoljenici. • Leš br. 2 – Zdrobljena glava, izbijene oči. • Leš br. 3 – Izbijeno lijevo oko, zdrobljena vilica ulijevo. • Leš br. 4 – Zdrobljena glava. • Leš br. 5 – Zdrobljena glava odozgo, lica nema • Leš br. 6 – Zdrobljena glava, pomjerene vilice s lijeve strane udesno, zdrobljena natkoljenica. • Leš br. 7 – Zdrobljeno lice • Leš br. 8 – Zdrobljena glava u potiljku. • Leš br. 9.- Preklan, rez širok 15 centimetara • Leš br.10. – Glava zdrobljena, duboka posjekotina ispod lijevog uha. • Leš br.11. – Zdrobljena glava…? (Izvor: vitez.info/nekaznjeni_zlocini) Ni tako iskusan liječnik kao što je bio dr. Tibold, nakon svega što je vidio nije mogao ostati pribran i do kraja završiti identifikaciju, pa je nakon 11 žrtve to prepustio svome kolegi. Njemu je jednostavno pozlilo i nije bio sposoban raditi dalje. Cijeli postupak identifikacije snimljen je kamerom. Kao što je to bilo uobičajeno kod zločinaca koji su vojevali uz pokliče “Allahu Akbar”, usporedo s masakrom odvijala se temeljita pljačka kuća i gospodarskih zgrada koje su potom paljene. Naprosto je neshvatljivo, da do dana današnjeg niti za ovako okrutna zlodjela za koja postoje nepobitni materijalni dokazi i izjave živih svjedoka, nitko nije osuđen. Muslimani su se svojom propagandom uspjeli u jednom dijelu međunarodne javnosti nametnuti kao jedine žrtve rata u BiH, te su Ahmići i Srebrenica bacile u sjenu grozne masovne zločine i masakre pripadnika njihovih postrojbi i mudžahedina, iako su zvjerstva koja su činili nad Hrvatima pogotovu u srednjoj Bosni nešto nezapamćeno, zlodjela kakvih nije bilo niti u vrijeme prodora Osmanlija. Hrvati srednje Bosne platili su visoku cijenu i podnijeli goleme žrtve u obrani svoga životnog prostora. Tijekom potpunog okruženja Lašvanske doline i njezine blokade (što je trajalo punih 316 dana), samo je u Vitezu poginulo ili je ubijeno 653 hrvatska vojnika i civila. Preko 2.000 vojnika i civila je ranjeno, 22 djece je ostalo bez oba roditelja, a njih 431 bez jednog, 21 dijete je ubijeno, ostalo je 328 udovica. S područja općine Vitez koje je bilo pod kontrolom muslimanskih snaga protjerano je 507 hrvatskih obitelji (ukupno 1.519 osoba) čija je imovina opljačkana ili uništena S područja općine Vitez, dijela pod kontrolom A BiH prognano je 507 hrvatskih obitelji, odnosno 1519 osoba, njihova imovina je opljačkana. Srušeno je ili zapaljeno 530 stambenih objekata, vlasništvo Hrvata. (https://www.vitez.info/nekaznjeni-zlocini/) Nad hrvatskim narodom u Herceg Bosni počinjeni su stravični masovni zločini, ali tom je narodu napravljena i velika nepravda, jer su ti zločini ostali nekažnjeni – i pored svih dokaza, živih svjedoka i kostiju žrtava razasutih diljem hrvatskih područja. To je u nebo vapijući grijeh i za te zločine i učinjenu nepravdu opravdanja nema. Najmanje što mi mali, obični ljudi možemo učiniti jeste da ne zaboravimo one koji su nas zadužili svojom žrtvom. Zapalimo svijeće i pomolimo se za Križančevo Selo ali i za sve druge naše mučenike. I ne dopustimo da te žrtve budu uzaludne. Slava im. I svjetlost vječna svijetlila njima. Počivali u miru Božjem. Zlatko Pinter