LOGORAŠKO DIJETE: 'Milanović je emotivni bogalj'

"Bio sam malen. Nije mi bilo lako vući mrtva tijela odraslih muškaraca. U tome su mi pomagali mladi ročnici JNA...", dio je stravične ispovijedi dječaka-logoraša, Marijana Gubine. O nezamislivoj golgoti Marijana Gubine naš portal je već pisao. Sada ga je otkrio i Aleksandar Stanković, perfidni voditelj emisije Nu2, pametno zaključivši kako je Marijan prava osoba za ugošćavanje u vrijeme intezivnog sjećanja na Vukovar. Jer, pronaći osobu koja će biti pravo oličenje žrtve četničkih iživljavanja, a istovremeno ne mrzi, prašta i propagira toleranciju, nije lako. Aco je, dakle, u maniri iskusnog novinarskog lisca uspio podsjetiti na užase rata, ali i odaslati poruku mira. Ostavit ćemo se, ipak, Stankovića i njegovih nakana te prostor dati čovjeku koji to itekako zaslužuje... Ma što god kazao, Marijanu Gubini ne treba uzeti za zlo. A sve što je kazao kod Stankovića bilo je i više nego u redu. Prepoznali su to i gledatelji koji su ga ocijenili najvišom ocjenom ikada. Iz emisije smo doznali o Marijanovom djetinjstvu provedenom u Dalju koje je do 01.08.1991. bilo baš kao iz bajke. A onda je nastao pakao: - Moji roditelji, dvije sestre, prekrasan put do škole, ribolov, sve je prekinuto napadom na policijsku postaju Dalj u kojoj su svi, osim jednog policajca, pobijeni. Ja sam prije toga u selu vidio neki skup koji me je prestrašio. Kokarde, ljudi koji zazivaju rat, pravi velikosrpski skup. Otrčao sam to ispričati majci, ali ona me jednostavno nije razumjela. Bili smo obična, normalna obitelj koja je do zadnjeg trena radila svoj posao. A onda su upali u našu kući – dijelio je svoje jezivo svjedočanstvo tada dječak, a danas otac dvoje djece, poduzetnik, sudionik mnogih humanitarnih projekata i nadasve – čovjek. - Premlatili su mi oca, a onda i majku. Moju stariju sestru su silovali naočigled cijele obitelji. Pamtim čovjeka koji je sad osuđen za ratni zločin kako je mom ocu rekao "Čaruga, došlo je mojih pet minuta". Odvučeni smo kod susjeda Srbina u šupu, mislim da su tamo boravile neke životinje, bilo je mračno. Ne mogu procijeniti koliko smo dana tamo bili. Batine cijelo vrijeme. Onda su nas prebacili u zatvor, a na tom putu smo naletili na mog prvog susjeda koji je jako pretukao moju majku jer je štitila oca – svjedočio je Marijan Gubina koji je svoju muku pretočio i knjigu "260 dana", a odnedavno i u kazališnu predstavu. Šokantna ispovijed Marijana Gubine postala je još mučnijom kada je prepričavao detalje svog logorovanja gdje je imao "radnu obvezu" koja je uključivala prenošenja leševa koje je trebalo spaliti: - Bio sam malen. Nije mi bilo lako vući mrtva tijela odraslih muškaraca. U tome su mi pomagali mladi ročnici JNA... Već tada sam se suočio sa smrću i to na najodvratniji način. Naknadno sam postao rob jednoj srpskoj obitelji koja nije bila loša prema meni. Dobio sam hranu, sok... A onda sam jednom prilikom po povratku iz trgovine pretučen od strane srpske djece do te mjere da sam doživio kliničku smrt. Odvezli su me u Dom zdravlja, ali je tamošnja liječnica rekla da neće liječiti ustaše. Zatim su me izbacili. Našao me je neki Srbin, prebacio preko bicikla i polumrtvog odvezao kući. Moram napomenuti da je svako zlo za neko dobro, pa se uz Srbe u koje je ušlo zlo, našao i neki koji je suosjećao – doznali smo od Marijana. Nakon 260 dana mučenja i ponižavanja, Marijan je s obitelji razmijenjen, ali ne i njegova sestra koja je ostala u paklu zatočeništva. Tako je njihova patnja nastavljena odlaskom oca na bojišnicu za kojeg Gubina tvrdi da je na neki način "tražio osvetu", ali prvenstveno svoju kćer koja je naknadno izašla u visokom stupnju trudnoće. Otac mu je poginuo, njegova osmogodišnja sestra koja je isto tučena u logoru poginula je nakon dvije godine u prometnoj nesreći pred Marijanovim očima, majka mu se preudala za čovjeka zbog kojeg je Marijan morao napustiti dom i živjeti kao beskućnik... - Slobodu sam doživio tek 2002. godine kada sam uz rad i vjeru kroz svoju današnju suprugu pronašao ljubav – kaže Gubina koji nema lijepe riječi za ovu, ali i dosadašnje vlade koje, osim što ne procesuiraju ratni zločin, nemaju sluha za bilo naroda: - Milanović je emotivni bogalj koji tvrdi da nema gladi dok ljudi iz kontejnera vade pokvarenu hranu – kazao je i za kraj se osvrnuo na budućnost Hrvatske za koju nema lijepo predviđanje: - Naš stil života je nasilje. Procjenjujem da će kroz 10, 20 godina buknuti rat u kojem će Hrvati biti agresori i to zato jer dopuštamo manipulaciju. Također, osvrćem se na obljetnicu Vukovara i apeliram na dostojanstvo, apeliram da se ne manipulira braniteljima koje volim, zaista volim, iako me ponekad ljuti politika "ljutih ZNG-i" koju provode po birtijama i u svojoj kući, ali slabo djeluju – zaključio je Gubina.  

• Autor: S.Vučković
• Photo: Screenshoot youtube

Izvorni članak možete pogledati OVDJE