Na dječje oči magla pada. Puno je mrtvih i sakati', previše je tužnih balada, al' vojnik ne smije plakati. Ove su šume pune mina -- tko li će noćas nastradati?! Vidjeh majku uz mrtvog sina, al' vojnik ne smije plakati.

Vojnik večeras nije plakao ni u „Domu kulture“ u Solinu, na predstavljanju najnovije zbirke pjesma Ante Nadomira Tadića Šutre, ali se moglo osjetit „tinjanje“ luči Hrvata, po kojoj je navedena zbirka i dobila ime. Vojnik je u Hrvatskoj 1991. bio svatko onaj tko je imao odgovornost braniti svoj dom i svoju obitelj od srpskog agresora. Danas 23 godine poslije, taj isti vojnik ponovo je pozvan da brani svoje dostojanstvo i svoju obitelj od „regionske“ politike koja Hrvatsku ponovo „vuče“ prema Beogradu. Davno je bila 879 g. kad je knez Branimir ucrtao europski put hrvatskoj državi i Hrvate ravnopravno svrstao među zapadnoeuropske narode te za to dobio blagoslov Pape Ivana VIII. Možda i previše davno da se svako malo ne pojavljuje neka hrvatska „poturica“ kojoj je bliži Beograd i Titograd od Beča i Rima. Reklo bi se u narodu „gora Poturica od Turčina“.

Na vješalima. Suha kao prut Na uzničkome zidu. Zidu srama Jer Hrvatsku mi moju objesiše, Ko lopova, dok njeno ime brišu

Prije točno 105 godina, ovako je govorio Antun Gustav Matoš o svojoj domovini, a tko ne nauči svoju povijest, neminovno je primoran da je ponovi. I ponovit će je ponovo hrvatski vojnik ne svojom krivnjom i rukama će šiblje umjesto mačem i nitko mu neće vladati! Nad smrti će urlikat, al' ne plakat, jer vojnik ne smije plakati! Uz autora, knjigu su predstavljali Prof.dr.sc. Josip Jurčević i umirovljeni bojnik HV-a Mladen Vidović dok je program vodila poznata mlada pjesnikinja Branka Mlinar. U glazbenom dijelu nastupili su ženska klapa iz Kaštela „Kćeri Marijine“ te operni prvak HNK Split Ratomir Kliškić. AUTOR: Miljenko Marinić DATUM: 1. 12. 2014 PDN