Sjećate li se kada je prije nekoliko mjeseci hrvatska rukometna reprezentacija na Europskom prvenstvu, pod vodstvom neuništivog Line Červara, a u kojoj je ključnu ulogu igralo i nekoliko rukometaša iz dijaspore i susjedne Bosne i Hercegovine, osvojila srebrnu medalju? Cijela Hrvatska s neskrivenim je ponosom slavila novo odličje hrvatskog rukometa.

Nazovi hrvatski mediji natjecali su se s opravdanim hvalospjevima na račun hrvatskih sportskih heroja… Tada smo naglasili, a što se danas i potvrdilo, kako ”ljubav” ”hrvatskih” medija prema hrvatskim sportskim herojima koji dolaze iz dijaspore i susjedne države nije dugog vijeka te da ona traje koliko traje korist tih istih medija od medalje koju je u Hrvatsku donijela hrvatska reprezentacija, a za koju je igralo skoro više od pola rukometaša iz dijaspore. Sve što smo tada upozorili pokazalo se kao točnim i uvijek se iznova to potvrđuje.

Danas kada se cijeli svijet bori protiv pandemije koronavirusa Vlada Republike Hrvatske dala je 43 milijuna kuna bolnici u Mostaru, što je automatski izazvalio već poslovično zgražanje ”hrvatskih” medija, od kojih su neki vlasnici, nekih tih medija, odavno predmet sprdnje na internetu, kao pravomoćno osuđeni za gospodarski kriminal i utaju poraza, a drugima je svojedobno Vlada Zorana Milnovića oprostila stotine tisuća kuna poreznih obveznika. Da ne spominjemo na koji su način neki od tih medija tretirali režim Ive Sanadera i prikrivali njegov koruptivni način vladanja Hrvatskom.

Kakav je kredibilitet takvih i sličnih medija i koliko je pomogao hrvatsku borbu protiv pandemije koronavirusa George Soros, koji je u prošlosti vrlo rado i vrlo izdašno potpomagao takve medije, prosudite sami. Jedno je sigurno, vrlo su brzo mediji koji su bez zadrške hvalili hrvatske sportaše iz BiH, koji igraju za hrvatske reprezentacije, nakon što su se ovi medaljama i trofejima ovjenčani vraćali u Hrvatsku, a narod im pripremio svečani doček, brzo zaboravili doprinos hrvatskih sportaša iz dijaspore razvoju Hrvatske.  Brzo su ti isti mediji zaboravili na hrvatske srebrne rukometaše Marina Šegu, Mostaraca Igora Karačića, Marina Marića i Željka Musu, Mateja Hrstića i Josipa Šarca. Ti isti mediji su također brzo zaboravili Marina Čilića, brojne hrvatske nogometaše, predvođene Zlatkom Dalićem, koji su također podrijetlom iz BiH. Hrvatske branitelji, koji su iz Bosne i Hercegovine i iz cijelog svijeta došli da bi branili Hrvatsku, nikad nisu ni smatrali dovoljno vrijednim da bi ih spomenuli, osim kada su ih vrijeđali, pritom su čak zaboravili da je vukovarski heroj, Blago Zadro, koji poginuo braneći grad na Dunavu od velikosrpskih terorista, podrijetlom iz Hercegovine.

Kad već ”hrvatski” mediji, na čelu s bivšim ministrom u Vladi Zorana Milanovića, Rankom Ostojićem, koji još uvijek nije otkrio sabotere s Poljuda, odnosno crtače svastike, iako je davno, davno obećao, napadaju sve one koji smatraju da je dužnost hrvatske države pomoći svom narodu i izvan domovine možda bi trebali poručiti hrvatskim sportašima da ne doniraju svoj novac kao pomoć hrvatskim bolnicama u borbi protiv opake pandemije? Licemjerje hrvatskih medija, i nekih hrvatskih političara nema granica. Trebaju li sada, nakon ovog medijskog linča, sportaši podrijetlom iz BiH, a koji su pomogli Zagreb nakon velikog potresa, tražiti povrat novca kako bi oni pomogli bolnici u Mostaru kad to već Ostojić i ”hrvatski” mediji smatraju da hrvatska država ne bi trebala, ne bi smjela?

Zamislite bijedne medijske slike Hrvatske ako njih, kao ni Ranka Ostojića, ne smeta kada drugovi daju 60 milijuna kuna za obnovu jahte na kojoj je diktator Tito donosio odluke o likvidaciji Hrvata, na kojoj se Tito, sa svojom razbojničkom svitom, opijao do besvijesti i podvodio mlade djevojke koje su onda bile predmet njihovog iživljavanja.

Kamo smo to stigli dvadeset pet godina od Oluje, na Veliki petak uoči najvećeg kršćanskog blagdana, blagdana nade i svjetla?