Napokon je okončan kazneni progon hrvatskog književnika Hrvoja Hitreca zbog tri riječi – „Stipe je idiot“!

Postupak je pokrenut privatnom tužbom Stipe Mesića za kazneno djelo uvrede tijekom 2014. te je  sutkinja prvostupanjskog Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proglasila književnika Hrvoja Hitreca  krivim za kazneno djelo uvrede zbog izgovorene doslovno tri riječi i to nakon što je Mesić u medijima izjavio da su hrvatski branitelji, koji skidaju dvojezične ploče u Vukovaru, isti kao i oni koji su 91. napadali Vukovar (dakle Mesić je izjednačio hrvatske branitelje iz Hrvatskog obrambenog rata i četnike kao agresore), na što je Hitrec rekao "STIPE JE IDIOT" i te tri riječi su bile objavljene na portalu DNEVNO HR, 27.studenoga 2013.

Na presudu je Hrvoje Hitrec, kojeg je branio zagrebački odvjetnik Srećko Ilić, podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu RH, koji je u prosincu  2019. donio Odluku br: U-III-1084/2015 od 10.12.2019., kojom se usvaja ustavna tužba (sudjelovalo svih 13 sudaca Ustavnog suda - interesantno je da su za Hitreca bili čak i suci, inače bivši članovi SDP-a Mato Arlović, Josip Leko i Ingrid Antičević Marinović, dok je npr. protiv bio HDZ-ovac Davorin Mlakar). 

 Ustavni sud je svojom Odlukom od 10.12.2019.,  ukinuo obje kaznene presude (prvostupanjsku i drugostupanjsku) te postupak vratio ponovno na prvostupanjski Općinski kazneni sud u Zagrebu, opet pred istom sutkinjom tog suda (Anom Kovačević), koja u ponovljenom postupku ponovno (po drugi put) u veljači 2020. proglašava Hrvoja Hitreca kazneno krivim, govoreći usmeno na samoj raspravi da ona nije u obvezi primjenjivati odluku Ustavnog suda! 

 Nakon toga je  Hitrec izjavio žalbu na osuđujuću presudu, koju je Županijski sud u Zagrebu (isto ono vijeće koje je pet godina ranije odbilo žalbu Hrvoja Hitreca!) sada usvojio te je ukinuo prvostupanjsku presudu i postupak vratio na početak pred prvostupanjski Općinski kazneni sud u Zagrebu, ali je svojim Rješenjem odlučio da se postupak nastavi pred drugom uređujućom sutkinjom ili sucem istog suda.

Tako je novoizabrana sutkinja Ivana Bujas u prosincu 2020. donijela presudu kojom Hrvoja Hitreca oslobađa krivnje, pozivajući se i na rečenu Odluku Ustavnog suda od 10.12.2019. Na takvu oslobađajuću presudu, u ime Mesića, žalbu je izjavio odvjetnik Čedo Prodanović, a Županijski sud  u Zagrebu je 15.ožujka 2021. donio presudu,  kojom je odbijena Mesićeva žalba. Postupak je tako, nakon više od 8 (osam) godina Mesićevog progona nad Hrvojem Hitrecom, okončan u kaznenom postupku!

 Međutim, i nakon svega Mesić nije stao, jer se nije smatrao „idiotom“. Nakon što je zaprimio pravomoćnu presudu kojom se Hitrec oslobađa kaznene odgovornosti, odvjetnik Čedo Prodanović je u Mesićevo ime podnio tužbu ustavnom sudu Republike  Hrvatske kojom je tražio da Ustavni sud ovaj put ukine obje oslobađajuće presude izrečene  Hitrecu i postupak vrati ponovno na početak pred prvostupanjski Općinski kazneni sud u Zagrebu. 

Međutim, Ustavni sud RH je svojom ovom novom Odlukom br: U-III-3648/2021 od 15. veljače 2022., odbio ustavnu tužbu Stipe Mesića!

Tako su  napokon konačno iscrpljena sva pravna sredstva u Republici  Hrvatskoj koje je mogao poduzimati i poduzimao je Stipe Mesić, a to posljedično znači da je Hrvoje Hitrec pravomoćno oslobođen kaznene odgovornosti, tj. da je bio u pravu što je ovog čovjeka nazvao kako ga je nazvao, a bivši žalosni predsjednik RH Stipe Mesić ima još dodatnu obvezu platiti  16.181,00 kn troškova kaznenog postupka uvećanog za pripadajuće kamate, a koji troškovi se sastoje od nagrade i nužnih izdataka odvjetnika Srećka Ilića, branitelja Hrvoja Hitreca, nastalih u kaznenopravnom i ustavnopravnom sudskom postupku! 

Mesiću sada jedino preostaje  mogućnost podnošenja tužbe Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, koji može opovrgnuti da nije „idiot“!

Zanimljivo  je da je u prvom ustavnom postupku iz 2019., kada je usvojena tužba Hrvoja Hitreca, od 13 sudaca, za usvajanje Hitrecove tužbe bilo 10 sudaca, a protiv su bila 3 suca (i to suci: Rajko Mlinarić, Davorin Mlakar i Andrej Abramović koji su imali tzv izdvojena mišljenja), a u ovom novom ustavnom postupku kojeg je inicirao Stipe Mesić također je bio glasovanje 10:3, ali njih 10 sudaca bili su za odbijanje Mesićeve tužbe (suci koji su bili za Mesića su dva iz prvog postupka Rajko Mlinarić i Andrej Abramović, a pridružio im se ovaj put Josip Leko, koji se tako s odmakom od 3 godine predomislio i priklonio se Mesiću). Međutim, interesantno je da je sudac Davorin Mlakar ovaj put, za razliku od prve ustavne tužbe, koju je inicirao Hrvoje Hitrec, promijenio mišljenje i „priklonio“ se Hitrecu! („Vuk dlaku mijenja…“).

 Stoga se evo nameće  zaključak da je prva odluka Ustavnog suda iz 2019. bila presudna za konačni ishod ove kaznenopravne stvari. Međutim, činjenica jest da je sutkinja Ana Kovačević s Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i po drugi put osudila Hitreca, unatoč Odluci Ustavnog suda i unatoč obvezi primjene Ustavnog zakona o ustavnom sudu RH kojim je jasno i nedvosmisleno propisano da su državna i sudbena tijela dužna poštivati i primjenjivati stavove i mišljenja koje Ustavni sud Republike Hrvatske iznosi u svojim Odlukama. (To nas malo podsjeća i na ono druga Tita da se suci ne trebaju držati zakona kao pijani plota!)

Nu, prema svemu sudeći, Ana Kovačević i dalje „brodi“ u svom zamagljenom svijetu. Ne odgovara baš ni za što, niti će je ikada na odgovornost pozvati Državno sudbeno vijeće zbog prkosne izjave da nije u obvezi poštivati stav i mišljenje Ustavnog suda! Čemu služe pojedini zakoni,  ako sudac, kao u ovom slučaju, javno kaže da nije u obvezi poštivati stav i mišljenje Ustavnog suda. Hajdemo onda ukinuti i Ustavni sud i „zaplesati kolo“ s navedenom sutkinjom!

 Dakle, više je nego očito da je u kaznenom progonu nad uglednim i cijenjenim hrvatskim književnikom, kojeg je osam (8) godina progonio Stipe Mesić, zbog riječi da je „idiot“, zapravo došlo do „silovanja“ i prava i pravde.  

A što se dugogodišnjeg progona i patnje Hrvoja Hitreca tiče, jedino što njemu, a nažalost i nama  preostaje, jest pozivati za utjehu jednu staru latinsku izreku da "Pravda ponekad zamre, ali nikada ne umre“.

In fine, ako ništa drugo barem smo dočekali pravomoćnost IDIOTIZMA !!!