Milanović i Matić okreću Klemma i nezadovoljne branitelje protiv vlasti

Vatru razdora i sukoba među braniteljima te udara na novu vlast - koja zbog opstrukcija još nije ni počela vladati - tjednik Nacional potiče vraćanjem na tzv. slučaj Crnoja i neutemeljenim optužbama na račun Karamarka Sve dosadašnje predizborne kampanje u Hrvatskoj bile su obilježene podjednako žestokim međustranačkim sukobima i optužbama. Ali nijedna postizborna promjena vlasti u Republici Hrvatskoj, na državnoj i lokalnim razinama, nije se ni približno suočavala s toliko dramatičnim zaprekama i otporima kao što su ovi koji još traju nakon proteklih parlamentarnih izbora. Čak je i povijesno prijelomne 1990. s puno manje problema izvršavana primopredaja vlasti između totalitarne komunističke partije (SDP-SKH) i novih demokratskih stranaka, izbornih pobjednika (HDZ i HSS). Sadašnje skretanje u opasnu zonu nepoštovanja izbornih rezultata moglo se primjećivati već nakon prošlih predsjedničkih izbora. Predvodnik vladajuće koalicije Zoran Milanović nije htio novoj predsjednici ni čestitati niti s njom surađivati, što je bitno otežavalo funkcioniranje sustava vlasti u Hrvatskoj, koja se ionako nalazila u dubokoj gospodarskoj i socijalnoj krizi, pa je otvaranje političke krize ubrzavalo i produbljivalo sva hrvatska potonuća. Analitičari su naznačenu elementarnu nedemokratičnost Milanovića i njegove vlasti naivno pripisivali jogunastom karakteru osobe Zorana Milanovića te se uopće nije ulazilo u dublje analize o tome je li Milanović u suspendiranju demokratskog postupanja usamljen ili ima široku potporu u svojoj stranačkoj i koalicijskoj strukturi. Međutim, pravi postizborni pakao nedemokratičnosti koji struktura izbornih gubitnika već nekoliko mjeseci veoma sustavno priređuje novoj vlasti trebao bi biti znak za opću uzbunu u Hrvatskoj, ali i u Europskoj uniji kojoj Hrvatska i formalno pripada od ljeta 2013. godine. Nije ovom prigodom nevažno naglasiti, da su prošli predsjednički i ovi parlamentarni izbori po prvi put održani u Hrvatskoj kao članici Europske unije. Osim toga, važno je naglasiti da je sustavno poništavanje temelja demokracije koje se događa u Hrvatskoj neusporedivo pogubnije nego bilo koje iskustvo u drugim državama EU-a, uključujući i gospodarsku i socijalnu dramu koja se nekoliko proteklih godina odvija u Grčkoj. O dubini problema i zlokobnoj ozbiljnosti situacije u Hrvatskoj svjedoči i najnovija spoznaja da je – za potrebe Milanovića i njegove vlasti – državni sigurnosni sustav špijunirao predsjednicu države, kojem bi i predsjednica trebala biti izravno nadređena. Znakovito je i krajnje zabrinjavajuće što se protuustavnom špijuniranju predsjednice države nije – ni u javnom političkom govoru niti u institucijskom postupanju – pristupilo na odgovarajuće ozbiljan način. 0000Tko su „narodni neprijatelji“? Razrađena medijsko-politička hajka koja je dovela do munjevitog smjenjivanja ministra hrvatskih branitelja ukazuje da su pripreme napada na ministra trajale znatno duže od njegovog mandata, što znači da su u tom „poslu“ sudjelovali i dijelovi državnih represivnih tijela. Istovrsnoj, organiziranoj medijsko-političkoj hajci izložen je i ministar kulture, s tim što je metodologija kojoj je cilj njegova smjena proširena i na djelovanje organizirane ulične rulje. U medijima koji sudjeluju u hajci na ministre već se otvoreno najavljuje da svrha njihovog rušilačkog pohoda nisu ministri, nego cijela legalno izabrana vlast, koju sotoniziraju revolucionarnim agitpropovskim načinom koji se u komunističkom razdoblju koristio u obračunu s tzv. narodnim neprijateljima. Dublje koncepcijske pozadine i opaka razina do koje struktura moći u Hrvatskoj namjerava ići mogu se iščitavati iz njihovog skandalozno nelegitimnog postupanja 2013., vezanog za donošenje Lex Perković i neizvršavanje europskog uhidbenog naloga. Sada, 2016., ista struktura, tj. izborni gubitnici i njihovi uhljebi u Hrvatskoj, primjenom nedemokratskih opstrukcija te sve žešćeg medijskog i uličnog nasilja ne namjeravaju dopustiti da vlast preuzmu izborni pobjednici. Prizori iz Hrvatske sve su više nalik prizorima u Crnoj Gori, pa bi se tim aspektom trebale pozabaviti i institucije NATO-a. Prema svemu naznačenom, treba otvoreno kazati: bjelodano je da se u Hrvatskoj provodi državni udar. Fred Matić među braniteljskom elitom Niz dijelova sadašnje državne drame u Hrvatskoj pokazuje kako su mnogi njeni akteri svjesni da (ne)uspjeh državnog udara presudno ovisi o braniteljskoj populaciji. Uostalom, nije nimalo slučajno što je prvi munjeviti udar izvršen na ministra branitelja, koji je pri preuzimanju zgrade Ministarstva dočekan uz masovno oduševljenje hrvatskih branitelja. Napadački mediji čak su i to zamjerili novom ministru Miji Crnoji, jer je to bilo prvi put u povijesti tog ministarstva da je masa ljudi zajedno s ministrom spontano ušla u ministarstvo, i to bez sigurnosne provjere. Nije im bilo po volji ni to što se novi ministar hrvatskih branitelja tijekom svojeg kratkotrajnog mandata kretao gradom bez ikakve sigurnosne zaštite i što su ga s oduševljenem zaustavljali mnogobrojni građani. Nekoliko dana poslije ostavke ministra Mije Crnoje u tjedniku „Nacional“, koji je među prvima sudjelovao u hajci na ministra, objavljen je novi „ekskluzivni“ članak sa, za javnost, gotovo šokantnom naslovnom porukom: „Na vrhuncu drame u Vladi oko ostavke Crnoje, Klemm je pozvao Freda Matića među braniteljsku elitu.“ U članku koji je popraćen uvjerljivim fotografijama navodi se da je Josip Klemm u svojoj vikendici nedaleko Zagreba, „na tajnom sastanku“, okupio „braniteljsku elitu“, te da je to okupljanje pokazalo „tko su prave vođe braniteljske populacije“. Nisu nevažne ni činjenice s kojima započinje „ekskluzivni“ članak, a koje kažu da se druženje u vikendici J. Klemma događalo u vrijeme dok se u Vladi „odlučivalo o sudbini sad već bivšeg ministra branitelja Mije Crnoje“, te da su očito glavni gosti bili „bivši ministar branitelja Predrag Matić i bivši potpredsjednik saborskog Odbora za ratne veterane Franko Vidović“, koji je član SDP-a i sadašnji saborski zastupnik. Vječno Klemmovo i Matićevo prijateljstvo!? Iznenađenje „ekskluzivne“ vijesti za javnost je potpuno, jer je Josip Klemm ključni organizator i najeksponiraniji glasnogovornik braniteljskog prosvjeda u Savskoj 66, a svi zahtjevi nezadovoljnih branitelja s odnosom vlade Zorana Milanovića prema hrvatskim braniteljima svodili su se na zahtjev za smjenom ministra Freda Matića i njegovih najbližih suradnika. Taj zahtjev je ultimativno najčešće javno izricao upravo Josip Klemm i na toj jednostavnoj poruci dobivalo se jedinstvenu potporu golemog broja hrvatskih branitelja koji su tijekom (pre)dugog trajanja prosvjeda hodočasnički dolazili u Savsku 66 iz cijele Hrvatske. Fred Matić je izbornim putem prestao biti ministar, ali prosvjedni šator je ostao pred Ministarstvom, a prema navedenom članku Klemm i Matić najedamput su javnosti otkrili svoju veliku i dugo skrivanu bliskost. U „ekskluzivnom“ članku se čak tvrdi da je Klemm nedavno izjavio „da je Fred Matić uvijek bio njegov prijatelj i da će to uvijek ostati“. Ako je ovo točno, bit će zanimljivo čuti Klemmovo objašnjenje mnogobrojnim braniteljima koji su na njegov poziv više od godinu dana dolazili iz svih dijelova Hrvatske prosvjedovati protiv Matića i svega što je u Savskoj 66 rečeno da on simbolizira. Tko je bio na „tajnom skupu“? U članku se navodi da je na okupljanju u vikendici bilo tridesetak osoba, što dobrim dijelom potvrđuju i fotografije, na kojima se može izbrojiti ukupno njih dvadesetak. No, od ukupnog broja, daleko je važnija nekolicina imena istaknutih branitelja koji se spominju u članku i prepoznaju se na fotografijama. Osim već spomenutih J. Klemma, P. Matića i F. Vidovića, to su: general Mladen Markač, Ante Deur (savjetnik predsjednice Republike), Miodrag Demo (saborski zastupnik, pročelnik za branitelje na razini Grada Zagreba i dugogodišnji bliski suradnik Milana Bandića), Stiv Culej (saborski zastupnik izabran na listi HDZ-a), Dražimir Jukić (čelnik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi), Ante Tandara (šef zagrebačke Hvidre), Ilija Vučemilović i Darko Katuša. „Tajno okupljanje“ u vikendici i navodi u članku sigurno će u narednom razdoblju biti jedna od glavnih medijskih, političkih i sigurnosnih tema u Hrvatskoj, te će svaki sudionik imati prigodu izreći svoja stajališta. Stoga se ovdje neće ulaziti u bilo kakvo preuranjeno zaključivanje, nego će se ukazati na krajnje opasne interpretacije i konotacije koje se „ekskluzivnim“ člankom nastoje postići u sadašnjem krajnje dramatičnom događanju u Hrvatskoj. Branitelje vabe na sudjelovanje u državnom udaru Ponajprije je zanimljivo da autorica članka govori o tajnom okupljanju niza istaknutih hrvatskih branitelja s predstavnicima oporbene vlasti koja praktično provodi državni udar, što već samo po sebi – kao i svaka konspirativnost – sugerira navodne loše namjere istaknutih branitelja. U to se uklapaju i glavne zaplotnjačke političke i sigurnosne poruke koje su izravno sugerirane člankom. Prva je poruka da je „Klemmu pošlo za rukom ono što nije uspjelo Boži Petrovu i Mostu – u vrijeme kada se u novoj vladi događala prva ozbiljna drama povezana s razrješenjem ministra branitelja, okupio je na jednom mjestu, u ugodnom druženju, najutjecajnije predstavnike braniteljske populacije sa svih dijelova političke scene, izuzev onog dijela čije savjete sluša predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko.“ Što bi ova poruka trebala značiti? Zaziva li to tjednik i struktura koja provodi državni udar skupinu branitelja da se uključe u njihovu operaciju micanja s vlasti „neuspješnih“ Mostovaca, Bože Petrova i Karamarka? Ili se misli da su „najutjecajniji predstavnici braniteljske populacije“ naivni, pa će ih se navući na obračun s braniteljima čije savjete navodno sluša Karamarko, kako bi branitelji međusobno zaratili i tako olakšali dovršetak državnog udara? Suprotstavljanje branitelja i HDZ-a Kako namjere članka i bliskih mu interesa idu u ovom smjeru potvrđuje i druga poruka koja kaže da je „tajno“ druženje „najutjecajnijih predstavnika braniteljske populacije … izazvalo konsternaciju u redovima predstavnika HDZ-ova Odbora za branitelje te Zajednice branitelja HDZ-a“. Usto se dodaje da je predsjednik HDZ-ova odbora Josip Vidović, a tajnik Mijo Crnoja, i „smatra se da jedan i drugi nemaju veliku podršku među braniteljskom populacijom“ kao „ni podršku HDZ-ova glavnog tajnika Milijana Brkića … kojeg se od početka povezivalo s prosvjedom u Savskoj 66.“ Ova poruka sugerira potpuno rasulo u vrhu HDZ-a, što istovremeno znači i rasulo sadašnje vlasti, te postojanje unutarnjih sukoba i slabosti u braniteljskoj zajednici u HDZ-u. Je li to ohrabrivanje nastavka udara na vrh HDZ-a i državne vlasti, te na braniteljsku zajednicu u HDZ-u, i to sve uz navodnu pomoć Milijana Brkića. Pritom se, u “dobro obaviještenom” tjedniku prešućuje lako dostupan podatak da Vidović nije predsjednik Odbora, niti je Crnoja tajnik. Istina je sljedeća: predsjednik navedenog Odbora je Željko Dilber (saborski zastupnik i blizak prijatelj generala Ante Gotovine), a predsjednik Zajednice branitelja HDZ-a Gojko Šušak je general Miljenko Filipović, a Zajednica okuplja približno pet tisuća branitelja sa svih hrvatskih područja, a među njima je veći broj generala, brigadira, pukovnika i ostalih časnika HV-a i HVO-a. Vatra usredotočena na Karamarka Vatra razdora i sukoba među braniteljima te udara na novu vlast – koja zbog opstrukcija još zapravo nije ni počela vladati – dodatno se u članku potiče vraćanjem na tzv. slučaj Crnoja, te se neutemeljeno tvrdi kako Tomislava Karamarka „i u stranci i među braniteljskom populacijom smatraju najodgovornijim za slučaj Crnoja“. To se potkrjepljuje navodnim iskazom više anonimnih izvora koji su „bliski vrhu HDZ-a“ i koji navodno kažu da je ministar Crnoja „bio Karamarkov osobni izbor iako su mnogi u stranci bili protiv takvog rješenja … Brkić s tim nije imao veze, već je Crnoju Karamarku nametnula jedna interesna grupacija … Više izvora bliskih HDZ-u Nacionalu je, pak, potvrdilo da Tomislav Karamarko ne uživa osobiti kredibilitet među braniteljskom populacijom te da je situacija s Mijom Crnojom to dodatno pogoršala.“ Naravno, “dobro obaviješteni” tjednik je prešutio javno objavljenu informaciju da je Miju Crnoju za ministra predložila braniteljska zajednica u HDZ-u. Nakon „ekskluzivnog“ javnog otkrivanja i opakog interpretiranja „tajnog skupa“ skupine istaknutih branitelja s nekolicinom članova oporbe, postaje očigledno da je dosegnut vrhunac krize koja je izazvana nedemokratskim pokušajem rušenja legalno izabrane vlasti. Za očekivati je da će se – s odgovorima na niz otvorenih pitanja i insinuacija – javno očitovati svi akteri koje se u „ekskluzivnom“ članku povezuje s protudemokratskim kontekstom i djelovanjima kojima ne žele pripadati.