Nepromišljenost premijera Zorana Milanovića počela je probijati i državne granice. Italija koja se se tako "velikodušno" prihvatila biti odlagalište bojnih otvora iz Sirije nije na to upozorila svoju javnost pa je to na sebe preuzeo hrvatski premijer. Očito ne razmišljajući o vanjskopolitičkim posljedicama, Milanović je napravio kardinalnu pogrešku kad je hrvatskoj javnosti išao reći da se odustalo od toga da pretovar kemikalija za izradu kemijskog oružja bude u nekoj hrvatskoj luci. Milanović je odlučio spasiti sebi glavu jer je javnost bila otvoreno protiv toga da Hrvatska sudjeluje u UN-ovom projektu uništenja tih kemikalija pa je sve probleme odlučio "uvaliti" našim prekomorskim susjedima, Talijanima.

Posljedice ovog političkog idiotizma mogle bi zaoštriti odnose između hrvatske i talijanske Vlade. Da pojasnimo, građani Italije nisu bili toliko upoznati s tim da će otrovne kemikalije doći i njihove ruke, a Milanović je talijanske državne službe doveo pred gotov čin. Potpuno je razumljivo da je talijanski državni vrh, na čelu s ministricom vanjskih poslova Emmom Bonino, bijesan na našeg premijera. Jasno je da kad pristaneš biti sudionik u takvom pothvatu međunarodne zajednice i dopustiš UN-u da te iskoristi bez ikakve nagrade, ne možeš građanima samo tako spomenuti da su tvoje luke postale smetlište najgore vrste. Za to čekaš pravi trenutak, osim ako nisi Zoran Milanović.

Čini se da našeg premijera uopće nije briga što javnost misli o njemu. Sjetimo se samo kako nas je Milanović obavijestio o tome da će se otrovne kemikalije možda pretovariti u nekoj hrvatskoj luci. Nazvao je cijeli slučaj plemenitim i dodao da su rizici mali kao da je to već gotova stvar. U jednom trenutku se činilo kao da nas Milanović želi uvjeriti da se tako nešto očekuje od Hrvata i tako poslao sliku hrvatskoj javnosti da smo mi samo robovi zapadnih sila koji "nose sve torbe, a nisu magarci". Hrvatska javnost se pobunila i pokazala neviđenu slogu. Ekološke udruge, vojno-politički analitičari i novinari su glasno rekli da Hrvati ne žele i neće biti sluge SAD-a. U tom trenutku očaja, Milanović nas je opet osramotio i izazvao bijes naših susjeda.

Sad imamo situaciju da talijanska javnost napada svoj državni vrh, Talijani krive nas, naš ugled u međunarodnoj zajednici pada, a odnosi sa susjedima bi nam se mogli pooštriti. Svakako treba čestitati Milanoviću na njegovom nastupu. Svaki put kad pomislimo da je njegova bahatost i nepromišljenost dosegla vrhunac, on otkrije novu razinu. Ipak, za sljedeći put kad napravi gaf, "držimo fige" da to neće koštati nekoga tko nije u našem susjedstvu. Tko zna, možda trebamo biti zahvalni da je Milanović po prvi put najviše štete napravio strancima, a ne nama.