Kao što znamo, mediji su izvijestili javnost da je 20. lipnja 2014. godine iz ureda Milorada Dodika iz Banja Luke poslan dopis Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, i to na ruke ministra obrane Ante Kotromanovića, inače umirovljenog stožernog brigadira Hrvatske vojske, da će predsjednik nekakve republike srpske, u povodu nekakve krsne slave, uručiti medalju "Zasluge za narod" eskadrili transportnih helikoptera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, zbog velikog doprinosa u spašavanju stanovništva Doboja i Bosanskoga Šamca u vrijeme nedavnih katastrofalnih poplava. No, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske i ministra Antu Kotromanovića nije nastao problem što je Milorad Dodik, uopće, bez prethodnog dogovora s njima, došao na pomisao da on odlikuje jednu eskadrilu ratnog zrakoplovstva suverene i samostalne, međunarodno priznate Republike Hrvatske, nego je, izgleda, problem žal što Milorad Dodik nije htio to "izvanredno priznanje" uručiti osobno ministru obrane Republike Hrvatske, stožernom brigadiru pobjedničke Hrvatske vojske, kako su neki mediji zaključili iz naslova Dodikova dopisa MORH-u, nego ga je htio predati samo zapovjedniku dotične eskadrile. Sam Milorad Dodik, "njegova ekscelencija", morao se također ispričavati svojoj javnosti kako nije mislio medalju predati Anti Kotromanoviću, jer je on časnik, po Dodiku, zločinačke vojske, koja je ratovala protiv Dodikove "velike i pravedničke suverene države" u međunarodno priznatoj državi Bosni i Hercegovini, nego je samo dopis bio na njega naslovljen. Dakle, radi se o nekakvoj medalji, koja se dodjeljuje od 1993. godine, mnogim notornim zločincima, koji su, uz takozvanu JNA, svim sredstvima najmodernijega oružja, nasrnuli na nedužan i nenaoružan narod, muslimanski i hrvatski, te su tom takozvanom vojskom pobili na desetke tisuća ljudi, silovali, radi ponižavanja, tisuće žena, protjerali dva milijuna ljudi i etnički, zločinački, očistili više od pola Bosne i Hercegovine, te na pola BiH napravili nekakvu, po rezultatima možemo slobodno reći, zločinačku velikosrpsku tvorevinu, takozvanu republiku srpsku. Samo iz banjalučke regije protjerali su oko 200.000 Hrvata i pobili blizu 1.000 nedužnih civila, za koje zločine još nitko nije odgovarao. Na toj medalji još na poleđini piše, (o tempora o mores), "Za krst časni i slobodu zlatnu". Prema zločinima koje su počinili, zar te riječi na toj medalji nisu pravo svetogrđe, i za krst časni i za slobodu zlatnu? No, i te riječi su, po običaju, ukrali od hrvatskog književnika Ivana Mažuranića, iz njegova epa "Smrt Smail-age Čengića". Ništa naravno nije sporno, nego za svaku pohvalu, što je eskadrila transportnih helikoptera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva sudjelovala u spašavanju ugroženog stanovništva u Bosni i Hercegovini, naravno, po odobrenju Ministarstva obrane Republike Hrvatske i u dogovoru sa Bosnom i Hercegovinom, te lokalnim vlastima, jer je to bila dužnost svih humanih ljudi, ali dodjela nakaradnih medalja zločinačke tvorevine je potpuno neprihvatljiva i trebalo ju je odbiti. Za sve humane ljude dovoljna je zahvala katastrofom pogođenih ljudi ili, što bi bilo prihvatljivo, države BiH. I pitam se još tko je ovlastio vojnog atašea Republike Hrvatske u Sarajevu, da u ime MORH-a i eskadrile transportnih helikoptera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, prima takvu nazovi medalju?! Dr. Ružica Ćavar, predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i članica predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva H.D.I,V, Izvorni članak možete pogledati OVDJE