U Hrvatskoj, odnosno u Zagrebu i Dubrovniku, tijekom nekoliko zadnjih dana boravili su premijeri više država, pretežno srednje i istočne Europe. Među ostalim, s iznimnom propagandom stigla je i kineska delegacija, gotovo u najjačem političkom i gospodarskom sastavu. Mediji izvještavaju da su održani brojni sastanci i da su se zaključili i neki povoljni gospodarski ugovori. Ali, kad su, primjerice, u Zagreb, stigli Kinezi, na čelu s premijerom, očekivali smo da će prvo, kao što se to inače u svijetu radi, otići neka njihova delegacija i do nekog nacionalnog spomenika i položiti vijence i zapaliti svijeće u čast i spomen na sve stradale u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. To se nažalost nije dogodilo, kao što se ni ne događa kad nam u posjetu dolaze i drugi visoki politički dužnosnici (svaka čast iznimkama). A bio bi red. Naime, od završetka Domovinskog rata prošlo je tek 24 godine. Za one koji su sudjelovali u njemu malo, a za one koji nisu – puno. Hrvatska je nastala u krvi. Za nju je oko 15 tisuća ljudi dalo svoje živote, a na desetine tisuća i zdravlje. To se nikada ne smije zaboraviti. O tim činjenicama moraju nešto više znati i oni koji nam dolaze u posjet, bez obzira kakve „darove“ nose. Posjet kineske delegacije bio je i prigoda da im se ukaže na razaranja i patnju kroz koje su prošli Hrvati, od Vukovara do Dubrovnika. To se nažalost nije dogodilo, ili mi za to ne znamo. Kinezi su iskazali spremnost za gradnju i nekih nogometnih stadiona, ali ne primjerice u Vukovaru, ili za podizanje gospodarstva u tim ratom stradalim područjima. A što za Hrvatsku ima važnije od spomena na stradale, ranjene ili nestale u Domovinskome ratu ili obnavljanje ratom razrušenih područja? To su teme koje ne bi smjele izostati sa sastanka, poglavito s takvim delegacijama kakva je bila kineska, jer bez žrtve hrvatskih branitelja nikada ne bi bilo slobodne, samostalne i nezavisne hrvatske države. Stoga je najmanje što su ti ljudi zaslužili kad se dolazi u posjet zemlji koju su oni stvorili da se njihovi predstavnici minutom tišine prisjete onih najzaslužnijih. To bi morala biti „abeceda“, bez obzira tko je na vlasti. Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)