MLADEN PAVKOVIĆ: Ispričavamo se Rade Šerbedžiji što nema više njegove „divne Jugoslavije“

Ako je svoje izjave dao u Beogradu, onda sigurno, ali posve sigurno nije mislio na srpske agresore, pa je za pretpostaviti da su mu na pameti bili isključivo oni koji su se branili -. Hrvati!? Glumac Rade Šerbedžija putem svog advokata Čede Prodanovića traži od ministra hrvatskih branitelja, generala Tome Medveda da mu se – ispriča, jer u svom odgovoru „ocrnio“ je njegove navodne odgovore beogradskom Tanjugu, a koje su prenijeli i neki hrvatski mediji te portali. Umjetnik „s Brijuna“ odgovara da hrvatski ministar uopće nije provjerio autentičnost njegovih izjava i da jednostavno nije točno što je rekao. Gospodin Prodanović uz ostalo navodi i da se glumčev „ javni nastup  u suštini ne može svesti na istraživanje pacifističkog stava  i osudu negativnih pojava, implikaciju i posljedice  koja su ratna događanja na prostoru bivše Jugoslavije izazvala. Tom prilikom, suprotno navodima iz priopćenja, Šerbedžija nije spomenuo, niti aludirao u bilo kojoj rečenici na Domovinski rat, hrvatske branitelje, stradalnike ili hrvatske ratne heroje. Isto tako nije spominjao Tribunal u Haagu, kao ni suđenja koja su pred njim održana“ – navodi advokat. Šerbedžija je svoju izjavu dao u Beogradu, na Sajmu knjiga. U nekoliko navrata tražili smo od Tanjuga da nam odgovori – je li se Šerbedžija njima žalio da su krivo prenijeli njegove riječi i je li točno ili nije da su baš oni objavili – neistinu? Svaki puta dobili smo isti odgovor: niti nas je tko zvao, niti trebamo nešto demantirati te dodali da oni objavljuju samo provjerene informacije! Dakle, Šerbedžija je za Tanjug, što su naravno odmah prenijeli i drugi, među ostalim rekao da je „strašno što ovdje ima toliko talentiranih i vrijednih ljudi, vrhunskih sportaša i umjetnika, a da smo mi ipak uspjeli zaratiti sa vlastitom braćom“, „da smo uz sve te naše divne talente ostali zaostali, čim smo se mogli krvavo pobiti na kraju 20. stoljeća“, da su se Slovaci i Česi uspjeli dogovoriti, da se nisu potukli, već u dogovoru razišli, itd. Zatim je spomenuo da „nije slučajno da su svi ti najveći ratnici, nazovi heroji koji su završili u Haagu, zapravo kriminalci“ te da su oni „iskoristili nepravdu koja je učinjena nesretnim ljudima da bi se proizvela slijepa mržnja među jugoslavenskim narodima“. Na kraju je još dodao i ovo: „Bitange, eto što su ti koji su zavadili običan narod. Od tih bitangi nije se mogla spasiti divna Jugoslavija. Nije važno (sic!) ko je više stradao, čiji su žrtve najbrojnije, jer nismo smjeli dozvoliti da jedan pošten i častan čovjek izgubi život u Jugoslaviji“-zaključio je umjetnik „s Brijuna“. Dakle, činjenica je da Šerbedžija nije spominjao Domovinski rat, a još manje hrvatske branitelje. Vjerojatno se to onda sve to odnosi na srpske vojnike, odnosno agresore? Zatim, postavlja se pitanje: na koje je „bitange“ mislio da su „zavadili običan narod“? Na Miloševića i Tuđmana? Mogu li oni u isti koš? Na koje je „najveće ratnike, kriminalce, nazovi heroje koji su završili u Haagu“ mislio: na Karadžića, Miloševića, Mladića, Šešelja i njima slične, ili pak na hrvatske junake poput Gotovine i Markača? Ako je svoje izjave dao u Beogradu, onda sigurno, ali posve sigurno nije mislio na srpske agresore, pa je za pretpostaviti da su mu na pameti bili isključivo oni koji su se branili -. Hrvati!? Zbog čega bi se  stoga jedan častan i uvaženi hrvatski ministar,  Junak Domovinskoga rata Tomo Medved trebao ispričati, i to kome- Rade Šerbedžiji!? Pa, ako mu je toliko do isprike, eto ispričavao se mi: Dakle, dragi Rade. Ispričavamo se što nismo ni primijetili 1990. i 1991., kad je započela srbijanska i ina agresija na Republiku Hrvatsku što si zajedno s obitelji napustio ovu zemlju (dezertirao) i još k tome što tijekom čitavog rata nisi iz Londona ili Los Angelesa  „ukorio“ te „bitange“ koji su palili, rušili, (čak i bolnice, škole i dječje vrtiće!), klali, ubijali, otuđivali sve što hrvatski diše, od Vinkovaca, pa do Vukovara, Škabrnje, Pakraca, Osijeka, Voćina, Zagreba, Gospića i Dubrovnika. Jesu li ti možda pričali kako je izgledao rat u BiH? Ispričavamo  se što te u to vrijeme „srbijanskih i inih klanja“ nismo imali vremena pozvati  iz SAD-a (ili gdje si već bio) barem da posjetiš hrvatske ratnike i stradalnike bilo na prvim crtama obrane ili u bolnicama (Tomo Medved je bio tri puta ranjen!), kao što su to inače činile brojne tvoje kolege i kolegice. Ispričavamo ti se što su ti „najveći ratnici, heroji, inače kriminalci koji su, kao što ti kažeš, završili u Haagu“ (a „nisi“ mislio na Hrvate!) uzeli tvoju divnu Jugoslaviju, pa su ti od svega ostavili samo jedan od najljepših hrvatskih otoka – Brijune, gdje već godinama ljetuješ zajedno sa svojim prijateljima i obitelji, a gdje hrvatski branitelji (umjetnici i dr.) ne mogu organizirati ni humanitarni koncert hrvatskih domoljubnih pjesama, a kamoli baš na tom mjestu imati privatno kazalište. Ispričavamo ti se što humanitarne akcije i koncerti za hrvatske branitelje prolaze pokraj tebe kao Sava pokraj Zagreba. Ispričavamo ti se što nikada nismo uspjeli saznati tko ti je potpisao i na koliko godina tvoje „stolovanje“ na Brijunima, tim više što to ne bi trebala biti nikakva „vojna tajna“. Također se ispričavamo što smo bili uvjereni da si ti mislio na Hrvate, na one kriminalce koji su bili u Haagu, a ispalo je da si ti mislio na Srbe i njima slične. Ispričavamo ti se što hrvatska država ne može svake godine za tvoje „pomozbog“ projekte izdvojiti više novaca, niti što te u Hrvatskoj ne proglašavaju „glumcem stoljeća“, kao što to čine u nekim drugim državama. Ispričavamo se što tvoj sin snima filmove „hrvatskih novcem“, što tvoja žena režira „hrvatskim novcem“, što tvoje kćerke glume zapažene role diljem svijeta i što to ne možemo još više poduprijeti – hrvatskim kunama. Ispričavamo se što zbog relativno visokih cijena ulaznica uoči najvećeg kršćanskog blagdana Božića nećemo moći biti na tvom (tko zna kojem) koncertu u zagrebačkoj dvorani Vatroslava Lisinskoga, već ćemo možda tu večer stajati ispred dvorane i mirno protestirati što takvi „mogu a drugi ne mogu“. S obzirom da je Božić vrijeme darivanja možda ti padne na pamet da prihod barem s tog nastupa uplatiš u humanitarne svrhe… Ispričavamo se što nisi imao prigode u vrijeme srbijanske i ine agresije, poglavito u Vukovaru, vidjeti masakrirane Hrvate, tim više što si navodno tih mjeseci u Beogradu snimao film „Dezerter“ ili što si pjevao u duetu sa suprugom ratnog zločinca – Cecom Ražnatović-Arkan.  Ispričavamo se što te nitko nije zvao da među stotinjak pjevača pjevaš „Moja Domovina“ (bio si u SAD ili tko zna gdje), a ti se sam na žalost nisi javio… Ispričavamo se što te nikada nismo vidjeli ni na jednoj masovnoj grobnici iz Domovinskoga rata, a još manje da koračaš sa hrvatskim stradalnicima Vukovarom, Škabrnjom, Pakracom, Zadrom  i Rijekom, gdje si dobio sve pa čak i „med i mlijeko“. Ispričavamo se što svi misle da si ti autor stihova  „Ne daj se, Ines“. Ispričavamo se, što se toplo nadamo, da  već sljedeće godine nećemo vidjeti ni gledati tvoja obiteljska  umijeća na Brijunima.. Da, ispričavamo se, dragi Rade, što nema tvoje divne Jugoslavije (ali ni desetine tisuća nevinih Hrvata!), odnosno što si „prespavao“ hrvatski obrambeni Domovinski rat! Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)