Tek nakon 1948. kad je Broz uz pomoć saveznika "zaratio" sa  Josifom Staljinom, više nitko nije smio ni spomenuti njegovo ime, a kamoli ga pokušati uzdizati. Na desetine tisuća ljudi koji su bili samo pod sumnjom da i dalje simpatiziraju Staljina završili su u najstrašnijim robijašnicama, poput Golog Otoka, Stare Gradiške i Lepoglave. Tamo su proveli godine bez suda i suđenja, kao danas talibani u Guatemali na Kubi. Ti Brozovi antifašisti nisu nakon rata(!) progonili samo one koji su nešto dobroga rekli za druga Staljina, već i cijele njihove obitelji-do smrti. Jedan, također navodni komunistički zločinac, koji se svaki put javlja u obranu od fašizma, ustaša i sličnih stvari  je i izvjesni komunistički patuljak, po imenu Fumić. Dere se i cvili na raznim partizanskim skupovima samo da ga ne bi pitali- što je radio nakon II. svjetskog rata?

Partizani-komunisti neprestano ističu samo i isključivo pobjedu nad fašizmom, a namjerno zaboravljaju i ne žele govoriti o  brojnim zločinima nad nevinim hrvatskim građanima koje su razne Ozne, Udbe i kako se sve već nisu zvale tajne i druge policije, činile s onima koji su bili na drugoj strani, bez obzira jesu li ili nisu počinili ikakve zločine. Ugledni hrvatskih redatelj Jakov Sedlar po scenariju čuvenog Ivana Aralice snimio je igrani film "Četverored". Riječ je o jednom od najboljih i najkvalitetnijih hrvatskih filmova (Sedlar drugačije i ne zna raditi).  Međutim, kad su još preostali sudionici Brozovog marša smrti gledali ovo djelo, ostali su začuđeni kako je ono "blago" urađeno, jer u njemu je zapravo samo oko 30 posto onih strašnih partizanskih zločina. Sedlar je tu propustio veliku priliku da napravi igrani film baš onako kako se sve odvijalo, od Bleiburga, pa do Makedonije, kad je partizanska bagra, bez suda i suđenja, po zapovijedi Josipa Broza, tjerala nevine ljude gladne, žedne i bose prašnjavim cestama diljem bivše Jugoslavije. (Kad ste taj film zadnji puta gledali na Hrvatskoj televiziji?) Sedlar to i sam priznaje i kaže: prvom prigodom dobit ćete pravi film o partizanskim zločinima nakon 1945. Ako jedan takav film ne će snimiti Serdar – ne će ga snimiti – nitko. I zbog toga mu treba dati bezrezervnu podršku.

Dakle, mi ovdje govorimo isključivo o Brozovim zločinima nakon II. svjetskog rata, kad je potpisano primirje, kad se više nije pucalo, ali kad su odani partizani-komunisti po maršalovoj naredbi ubijali i progonili  na najstrašnije načine svoje protivnike. O tome su također napisane knjige i knjige. Ima i veliki broj svjedoka. Nema mjeseca a da se negdje ne otkopavaju masovne grobnice iz doba Brozova režima u kojima su sahranjeni (poput životinja) nevini hrvatski građani, djeca, žene, starci. I umjesto da Državno i ino odvjetništvo, policija i drugi počnu istraživati tko je  sve te ljude ubio kao pse, hrvatski ministar branitelja kaže kako će na svako takvo otkriveno mjesto postaviti – spomen obilježje!? Baš lijepa gesta. Ali, gdje su ubojice tih nevinih ljudi, gdje su oni koji nešto znaju o tim masovnim ubojstvima? Eto ih tamo na raznim svečanostima, od Petrove i ine gore, pa sve do Kumrovca, gdje kao "vampiri" plešu srpska kola, mašu krvavim jugoslavenskim zastavama, nose fotografije zločinca Broza i žderu i piju u slast, čast i pobjedu nad mrskim neprijateljem! Uz to, imaju svu zaštitu hrvatske policije (tajne i druge). Na tim skupovima čuje se i navodno najveći hrvatski izdajnik i "propalica" Stjepan Mesić. Njegova oca dobro su kao komunistu zapamtili oni u Voćinu (oko kojeg se navodno nalazi i nekoliko velikih partizansko-komunističkih  neistraženih masovnih grobnica), a za kojeg i tamošnji svećenici s oltara navodno optužuju a koga drugoga nego obitelj našeg "omiljenog" Stjepana Mesića. Sada zamislite, Mesić na račun hrvatskih državnih poreznih obveznika putuje svijetom i "ugovara" gospodarske poslove za Hrvatsku, pa je među ostalim bio i u Kini. A Broz ga je svojedobno navodno dao zatvoriti u Staru Gradišku zbog kriminala, a ovaj je poslije pričao priče o nekakvom političkom progonu. Dok Hrvatska još ima brojne doušnike, Udbaše i izdajice, dok ih sve odreda ne počne proganjati za navodna zla koja su činili i koja čine – može Mesić još sto puta u Kinu, ali osim "plišanih medvjedića" ne će ništa drugo donijeti, jer ni Kinezi nisu glup narod pa da ne znaju tko im je došao – "pukovnik Gadafi-osobno!"

Inače, krajem prošle godine, 28. prosinca, u  Bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, već tradicionalno, održavala se misa za Antu Pavelića, bivšeg poglavnika Nezavisne države Hrvatske (NDH). Ispred crkve okupili su se razni pusići i kako pišu mediji svojim su tijelima željeli spriječiti ljude da uđu u crkvu, ali nisu uspjeli. Jedan je pusić izjavio da ne žele dozvoliti da se u centru Zagreba odvija protuzakonito veličanje fašističkih zločinaca! Međutim, ako je tome tako, zašto se usred Zagreba dozvoljava veličanje jednog od najvećih krvnika i ubojice XX. stoljeća – Josipa Broza, koji je osobno kriv za smrt nekoliko milijuna nevinih ljudi, Hrvata, nakon (dakle nakon!) II. svjetskog rata? Udbaši, ala perkovići izmislili su i podvaljuju tezu kako Broz "ništa nije znao o tim strašnim zločinima", a to bi isto tako bilo da su Kennedy, Johnson i Nixon izjavili da nemaju veze s Vijetnamskim ratom i da nisi imali pojma da su tamo Amerikanci, kao agresori, naprosto pekli Vijetnamce kao volove na ražnju! Broz ima i svoj trg usred Zagreba, a Pavelić ga nema. Broz je i dalje počasni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), a članovi ove institucije (koja je, kakva je danas, uistinu nepotrebna) već se godinama (svaka čast iznimkama) umjesto sadašnjim, realnim temama bave "kamenim dobom",  putuju po svijetu, dobro zarađuju i "prodaju praznu slamu"! (Gdje su im leksikoni i razne slične knjige o hrvatskom Domovinskome ratu, Hrvatskoj vojsci...?). Dakle, ako treba maknuti ratne i ine zločince iz srca Zagreba - neka se krene s prvim i najvećim - Josipom Brozom!

Za sva vremena!

Mladen Pavković

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE