Mladen Pavković: Neka se bune novinari, ali i hrvatski branitelji

U svojoj poruci dobro kažu novinari, odnosno Hrvatsko novinarsko društvo (HND) da “nema slobodnog društva bez slobodnih novinara“ te da su „sloboda novinarstva i sloboda govora ozbiljno ugrožene“. To nažalost dobro osjećaju hrvatski branitelji, odnosno oni koji su stvarali slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu, prije svega u onom dijelu da je „sloboda govora ozbiljno ugrožena“. Naime, kad ste čuli (ili čitali) da su u neku ozbiljniju tv ili radio emisiju na nacionalnoj razini pozvali nekog od Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata koji je recimo pričao ili objašnjavao kako se ginulo od Vukovara, Škabrnje, Knina do Dubrovnika? Ili, kako su nas srpski i ini četnici nazivali u vrijeme rata. Tada vjerujte nitko nas od njih nije zvao „hrvatskim braniteljima“ već isključivo – ustašama, što smo za Srbe, Crnogorce i bivše Jugoslavene (svaka čast iznimkama) još i danas. Sve do prije nekoliko godina,“ustaški“ pozdrav „Za dom spremni“, a koji je isključivo vezan uz sveti hrvatski obrambeni Domovinski rat, bio je koliko-toliko normalan i u medijima, kao što je normalno da se pupovce naziva tako kako ih se i naziva. Nu, nije normalno da pupovci neprestano budu sastavni dio vladajuće većine, tim prije jer za to im nitko nije dao mandat. Ali je normalno, za većinu hrvatskih medija, da se svako malo zaustave pupovci (čak i kad bježe prema wc-u) i da ih se pita za mišljenje, da im se „tura mikrofon pod njušku“, a da se ljude koji su stvarali hrvatsku državu na sve moguće načine zaobilazi. Koga primjerice zanimaju konferencije za novinare čelnika Srpskog narodnog vijeća ili SDSS-a, osim „sedmu silu“? Mnoge recimo zanima (a o tome ima vrlo malo u medijima) zbog čega se od strane hrvatske Vlade financiraju srpske Novosti i daju pozamašni honorari tamošnjim nazovi novinarima, od kojih jedan uz ostalo piše (drlja) da je dr. Franjo Tuđman „gradio ovu državu po uzoru na Francisca Franca!“ (Novosti, 1. ožujka 2019.). Drugi pak iz tog pomozbog biltena, u istom broju, koji se prodaje u nešto više primjeraka nego što cijelo uredništvo ima rodbine, osvrće se na „Ustašku Hrvatsku“, treći prenosi izjave nekih članova Kluba zastupnika SDSS-a da na HRT-u nema dovoljno sadržaje, odnosno emisija za manjine“ ala srpske, kao da ih ima „previše“ kad su u pitanju hrvatski branitelji i Domovinski rat. Ako je tko nezadovoljan medijima, i osjeća „neslobodu govora“, onda su to prije svih ljudi koji su branili i obranili hrvatsku državu. Da nema pojedinih lokalnih televizija ili pak domoljubnih portala o stvaranju hrvatske države gotovo se i ne bi više ni znalo. Primjera radi, jedan notorni Pupovac, koji često nastupa rječnikom mržnje i netolerancije prema Hrvatima, dosad je bio više u medijima (za ništa) od svih hrvatskih branitelja, obitelji stradalih i ranjenih i generala Hrvatske vojske! Je li to normalno? Pa, naravno da nije, kao što i nije da se ratni zločinci u Vukovaru privode kao da idu na zabavu, (a većina medija o tome šuti!), a optuženi hrvatski branitelji u lisicama, okruženi specijalcima, kao da su oni, a ne srpski četnici srušili Vukovar ili Škabrnju. Eto, i to je primjer kako u Hrvata većina medija i tzv. novinara nema slobodu „govora i pisanja“. Oni novinari koji istinito i domoljubno pišu i pojavljuju se (tu i tamo) vrlo brzo dođu na margine, baš od tih (a nema gdje ih nema) koji se bune (svaka čast iznimkama) da se „novinarima brani da slobodno rade“. Nije i ne može biti slobode, ako svakodnevno pljuješ i bljuješ po pozdravu iz Domovinskog rata (!) „Za dom spremni“, a uzdižeš krvavu zvijezdu petokraku i pozdrav „Smrt fašizmu-sloboda narodu“, koji je poglavito bio upotrebljavan kad su komunisti nakon II. svjetskog rata ubijali, zatvarali i mučili sve što hrvatski diše. Dakle, kad pojedini novinari javno protestiraju da „nemaju slobodu“ neka se sjete i one koje namjerno zaobilaze, marginaliziraju i pljuju, a koji su za razliku od njih (svaka čast iznimkama) – bili prvi kad je trebalo! Mladen Pavković