Mladen Pavković: Onaj tko brani svoj dom ne može biti ratni zločinac

27.12.2013. 16:57:55

Hrvatska je na rubu ponora. Ako se ovakva politika kakva se danas provodi nastavi mi ćemo ubrzo završiti u – živom blatu. Oko 360.000 ljudi nalazi se na popisu Zavoda za zapošljavanje. Uz to, svaki dan ostaje bez posla od petsto do tisuću ljudi. Nema otvaranja novih radnih mjesta. Ljudi se bune, okupljaju na raznim trgovima, pa čak i na zagrebačkom Markovom trgu, pred Vladom i Saborom, pišu, govore, ali sve te akcije odnosi vjetar. Ništa od toga. Oni kojih se tiču ti protesti, ta nezadovoljstva, obično narede policiji (pa i vojsci) da ih okruži s ratnom opremom kakvu smo mi dok smo bili u ratu mogli smo sanjati. Pendreci su uvijek spremni, dok policijska kola obično čekaju negdje u sporednim ulicama i tko je malo glasniji odmah završi u zatvoru, na ispitivanju. Gdje su u tom trenutku dok ljudi negoduju prije svega političari, koje je birao taj isti narod koji se sada protiv njih buni? Oni obično, dok se skup ne završi, odu na janjetinu, ili negdje izvan grada, dobro zaštićeni, i samo pitaju- jel su gotovi? I kad su oni koji protestiraju, koji nemaju ni za kruh, koji mjesecima rade a ne primaju plaće, koji godinama ukazuju na tajkune, lopove i slične završili "svoju priču", političari se u svojim skupim i dobro zaštićenim vozilima vraćaju na Markov trg, kao da se ništa nije dogodilo. Uzgred još kažu da je to demokracija, da oni eto dozvoljavaju ljudima  protestirati, a oni koji su negodovali sa svojim parolama, hrvatskim i inim zastavama, gladni, žedni i jadni vraćaju se svojim kućama.       Kad uvečer upalite neki od programa Hrvatske televizije, ili slušate režimske medije, oni o tome izvještavaju tek u dvije-tri rečenice, kao nešto suvišno i nebitno. Više prostora daju u vijestima nekoj nesreći "autobusa" u Južnoj Americi nego onome što im se događa pred nosom. Mislite da ih je sram? Ni govora. Oni za laži koje nam svakodnevno serviraju putem mediju primaju i određene nagrade i priznanja. Naime, na čelu istaknutih hrvatskih medija (svaka čast izuzecima) nalaze se sve od reda bivši članovi Udbe, KOS-a, partijski sekretari, istaknuti komunisti, koji su dobro ispekli zanat od Kumrovca do Beograda. I kako će se sve više približavati novi izbori ti nazovi spisatelji  sve će se više uvlačiti u stražnjice onih koji ih plaćaju, te zaluđivati narod svojim besmislicama, krivotvorenima i mađioničarskim trikovima. Odmah po dolasku na vlast Kukuriku koalicije vidite i sami što se dogodilo- pomeli su u dva- tri mjeseca sve koji nisu bili na njihovoj strani. Gdje su god mogli postavili su svoje ljude, osobito od sudstva, državnih odvjetništva, policije, vojske, tvrtki, banaka, pa sve do ravnatelja škola i vatrogasnih i vinogradarskih društava.       Kad ta ekipa uskoro ode s vlasti onda ćemo slušati samo žalopojke, kao "smjenjujete sve po političkoj liniji", to je "revanšizam" i tome slično. A ovi koji su trenutačno na vlasti ponašaju se kao  Brozova djeca, pa misle da će doživotno vladati. Političari u prvom redu trebaju služiti narodu, a ne narod njima. Kad su predizborni skupovi onda svi obilaze "svoje" birače obećavaju im med i mlijeko, a čim zasjednu u fotelje to su posve neki drugi ljudi, kao da su pali s Marsa. Kad ste čuli da se  primjerice neki saborski zastupnik konzultirao s onima koji su ga izabrali? Predsjednik države, kao nekada onaj izdajica Mesić, zove povremeno tu i tamo pet-deset građana (dobro provjerenih) na kavu. A većina mu pričaju kako je sve lijepo i bajno. Političari, da umreš od smijeha, obično kažu "nas je izabrao narod" i mi jedino njemu odgovaramo, pa ako nećemo dobro raditi oni će nas na idućim izborima smijeniti. U redu. A što je sa štetom koju su možebitno (a jesu) ostvarili tijekom svoga mandata? Krivicu bacaju na one koji su bili prije njih, a kad su bili izbori govori su – mi možemo bolje! Pa, narod ih je i birao jer je mislio da mogu bolje!       U Hrvatskoj nema zapošljavanja, nema novih investicija, nema ništa. Sada nam je gore nego u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata. Naime, u vrijeme rata niste mogli vidjeti da ljudi kopaju po kantama za smeće, a danas nema ni jedne kante a da netko, sve više i umirovljenici, ne "skaču" u njih i traže nešto za jelo ili za obući! Naši su političari vrlo vješti u okretanju stvari. Uvijek govore o nečemu nevažnom, samo da skrenu s teme. Hvale se čije je ministarstvo najbolje, (sami su dodjeljuju "petice"!), neprestano spominju svjetsku gospodarsku krizu, kao da nam je svijet kriv za sve naše probleme. Uz to, ono što je najžalosnije, hrvatski branitelji su dostigli dno dna. Veliki broj je nezaposlen, oko tri tisuće se ubilo, a na desetine tisuća umrlo najviše od posljedica rata. Biti danas, za te i takve, hrvatski branitelj je sramota.       Stoga je danas, bez obzira što je dosta vode već prošlo Savom, prijekom potrebna lustracija. Ona se neprestano izbjegava. Ne daju nam ni da govorimo i pišemo o bivšim Udbašima i doušnicama koji su se uvukli gotovo na sve najznačajnije političke i ine funkcije. Oni suci i državni odvjetnici koji su ljude u vrijeme komunizma proganjali i zbog "verbalnog delikta" i danas su aktivni. Nitko ih ne dira, (čak su i "ugledni" građani!), niti pita – što ste radili u vrijeme Brozove diktature, što ste radili u vrijeme rata? Kad dođete na sud kao okrivljenik prvo vas pitaju: jeste li služili JNA, umjesto jeste li bili sudionik Hrvatske vojske? Ako ste služili JNA a niste Hrvatsku vojsku to vam je kao "olakšavajuća okolnost"! Pogledajte samo naše, hrvatske građane u svijetu. Imaju kapitala, ali gotovo se nitko ne želi vratiti u Hrvatsku. Hrvatska ih je jako voljela jedino kad su im dostavljali novce za obnovu, od kojih su mnogi završavali u privatnim džepovima. (Pitajte Mesića!) Na hrvatskim i inim sudovima neprestano se sudi hrvatskim braniteljima. A jeste li čuli ili čitali da se sudi nekome tko je pobio samo u Slavonskom Brodu jedan čitav razred djece u vrijeme rata, tko je pobio oko 400 dječaka i djevojčica diljem Hrvatske u vrijeme srpske agresije? Imamo kao "Božićni dar" nekakav Registar hrvatskih branitelja, a kada ćemo kao "dar s neba" dobiti registar srpskih i inih četnika koji su rušili, palili i ubijali u vrijeme rata, (koji se slobodno šeću Hrvatskom i smiju nam se u lice),  ili pak registar hrvatskih izdajnika i doušnika koji su 1991. radili za zločinačku JNA, čiji je posljednji zapovjednik bio zloglasni Stjepan Mesić?       U Zagrebu Bandić ima novaca za razne vodoskoke, a nema za spomenik prvom hrvatskom predsjedniku, vojskovođi i pobjedniku Domovinskoga rata dr. Franji Tuđmanu! Tražimo, kao i obitelj Tuđman, da se spomenik prvom hrvatskom predsjedniku postavi na Rooseveltovom trgu, odnosno u tamošnjem parku. Po čemu je taj bivši američki predsjednik (1882.-1945.) više zadužio hrvatski narod od jednog i jedinog, neponovljivog dr. Franje Tuđmana?       I još samo to: ni jedan hrvatski branitelj nije i ne može biti ratni zločinac, jer je branio svoj Dom!       Mladen Pavković Izvornu vijest možete pogledati ovdje

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.