Stigla je još jedna tužna vijest- u blizini Vukovara, na području između sela Pačetin i Bobota, na ilegalnom odlagalištu otpada tzv. divljem deponiju, pronađena je još jedna masovna grobnica iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, gdje su srpski agresori pokopali najmanje desetak Hrvata!

Sad će se opet postavljati pitanje- tko su zločinci i zašto ni 30 godina od početka agresije nisu odgovarali?

Inače, kakvi su to ljudi koji su pokopali svoje neistomišljenike, odnosno protivnike na smetlištu?

Vjerujemo da i nakon ovog teškog zločina nećemo ponovno čuti – „rat je iza nas, okrenimo se budućnosti“.

Tko zna na kojim su još  smetlištima diljem Hrvatske Srbi pokopali Hrvate, kojih se manje-više nalazi slučajno i to nakon niza probnih iskopavanja.

Republika Hrvatska još traži 1853 osobe iz Domovinskog rata. Kako je moguće da „nitko“ nije vidio ni čuo kako su i gdje  završili toliki nevini ljudi?

A još je gore da hrvatski organi gonjenja nemaju odgovor na pitanje- tko je pobio sve te ljude, tim prije kad se zna da svaki zločin ima svoga zločinca?

Partizani su kao pobjednici u II. svjetskom ratu (da se malo našalimo) takve stvari puno bolje rješavali nego srpski i ini okupatori. Oni su jednostavno preorali sva grobna mjesta gdje su se nalazili posmrtni ostaci njihovih protivnika te na tim mjestima posadili travu ili pak izgradili „dječje igralište“.

Sve do 1990. nitko za te i takve zločine nije smio ni pitati, a kamoli iskopavati ljudske kosti koje su eventualno, kao u Maceljskoj šumi, godinama „virile“ i na površini.

Sad se razni pupovci bune što se žele urediti groblja vojnika NDH od 1941.-1945. A ne protestiraju i ne održavaju konferencije za medije što se nevini Hrvati iz Domovinskoga rata nalaze pokopani na smetlištima!

A što je s onim logorašima koji su ubijeni ili umrli u komunističkom logoru Stara Gradiška? Gdje su njihova posljednja počivališta? „Nema“ ih, odnosno također su grobovi preorani!

Ni za take zločine nitko nije odgovarao.

A imamo policiju, Uskok, DORH i brojne slične službe, čiji je zadatak loviti i goniti ubojice, a ne samo objavljivati priopćenja u stilu- „nisu dostupni“, „sudit će im se u odsutnosti“, „nema svjedoka“ i tome slično.