Vijesti Top vijest
Mladen Pavković: Vučić je opet povrijedio nevine hrvatske žrtve
[caption id="attachment_94820" align="aligncenter" width="450"]
Prvi susret Kolinde i Vučića u RH. Izvor: faH;[/caption]
Traženje nestalih osoba iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata iznimno je teško i bolno pitanje. Čudno je da ni nakon toliko godina od srbijanske agresije „nitko“ ne zna tko je ubio i gdje su sahranjeni posmrtni ostatci još najmanje 1945 osoba koje traži Republika Hrvatska.
Nu, Aleksandar Vučić, predsjednik Republike Srbije, prigodom nedavnog službenog posjeta Hrvatskoj, u dobroj namjeri, kako ističu u Ministarstvu hrvatskih branitelja, dostavio je podatke o tri nestale osobe koje traži Hrvatska, što je ocjenjeno kao mali, ali vrlo dobar čin. I na tome smo mu bili zahvalni, tim prije što još tražimo 1945 osoba.
Međutim, nije prošlo dugo i opet smo od prvog čovjeka Srbije doživjeli hladni tuš. Provjerom je utvrđeno kako Hrvatska već dobro zna za te tri osobe, jer su one već ranije pronađene!
Vučić si ovakvu blamažu nije smio dopustiti. To je previše teško i bolno pitanje da se s njim tek tako može „poigravati“. Stoga, u ovom slučaju, najmanje što očekujemo je – isprika.
Ali, u svemu tome ima i jedna dobra stvar, a ta je da se ponovno počelo, ako ništa drugo, razgovarati o traženju nestalih osoba u vrijeme Domovinskoga rata.
Srbi itekako dobro znaju gdje su grobnice poginulih hrvatskih branitelja i civila, ali i tko su njihove ubojice. Čudno je da svih ovih godina o tome šute. Sada se osnivaju i nekakve komisije, povjerenstva koje će raditi na otkrivanju nestalih osoba. A dobro znamo da kad se nešto želi „zamutiti“ da se tada osnivaju razne komisije i da se na taj način problem vrlo teško riješi, odnosno bolje rečeno da se zna otegnuti i u nedogled. Majke koje već 26 godina čekaju vijesti o svojim mrtvim sinovima i kćerima, ali i drugim članovima obitelji više nemaju vremena čekati. Kolike su probdjele noći u nadi da će njihovi najmiliji zakucati na vrata? Nemaju više ni suza.
A kad su njihovi najmiliji odlazili u rat mnogi su govorili – vaša će imena biti zapisana zlatnim slovima! Od tih zlatnih slova nije ostalo ni „z“, a nakon 26 godina čekanja sada bi mnoge majke bile najsretnije da im vrate najmilije, da ih mogu dostojno sahraniti i da im imaju gdje zapaliti svijeću.
Njihove ubojice ionako nikada neće biti kažnjene.
Sramotno, ali je tako.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Prvi susret Kolinde i Vučića u RH. Izvor: faH;[/caption]
Traženje nestalih osoba iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata iznimno je teško i bolno pitanje. Čudno je da ni nakon toliko godina od srbijanske agresije „nitko“ ne zna tko je ubio i gdje su sahranjeni posmrtni ostatci još najmanje 1945 osoba koje traži Republika Hrvatska.
Nu, Aleksandar Vučić, predsjednik Republike Srbije, prigodom nedavnog službenog posjeta Hrvatskoj, u dobroj namjeri, kako ističu u Ministarstvu hrvatskih branitelja, dostavio je podatke o tri nestale osobe koje traži Hrvatska, što je ocjenjeno kao mali, ali vrlo dobar čin. I na tome smo mu bili zahvalni, tim prije što još tražimo 1945 osoba.
Međutim, nije prošlo dugo i opet smo od prvog čovjeka Srbije doživjeli hladni tuš. Provjerom je utvrđeno kako Hrvatska već dobro zna za te tri osobe, jer su one već ranije pronađene!
Vučić si ovakvu blamažu nije smio dopustiti. To je previše teško i bolno pitanje da se s njim tek tako može „poigravati“. Stoga, u ovom slučaju, najmanje što očekujemo je – isprika.
Ali, u svemu tome ima i jedna dobra stvar, a ta je da se ponovno počelo, ako ništa drugo, razgovarati o traženju nestalih osoba u vrijeme Domovinskoga rata.
Srbi itekako dobro znaju gdje su grobnice poginulih hrvatskih branitelja i civila, ali i tko su njihove ubojice. Čudno je da svih ovih godina o tome šute. Sada se osnivaju i nekakve komisije, povjerenstva koje će raditi na otkrivanju nestalih osoba. A dobro znamo da kad se nešto želi „zamutiti“ da se tada osnivaju razne komisije i da se na taj način problem vrlo teško riješi, odnosno bolje rečeno da se zna otegnuti i u nedogled. Majke koje već 26 godina čekaju vijesti o svojim mrtvim sinovima i kćerima, ali i drugim članovima obitelji više nemaju vremena čekati. Kolike su probdjele noći u nadi da će njihovi najmiliji zakucati na vrata? Nemaju više ni suza.
A kad su njihovi najmiliji odlazili u rat mnogi su govorili – vaša će imena biti zapisana zlatnim slovima! Od tih zlatnih slova nije ostalo ni „z“, a nakon 26 godina čekanja sada bi mnoge majke bile najsretnije da im vrate najmilije, da ih mogu dostojno sahraniti i da im imaju gdje zapaliti svijeću.
Njihove ubojice ionako nikada neće biti kažnjene.
Sramotno, ali je tako.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
