(KAKO NAS DIJELE KAO NAROD) Dovoljno sam star da pamtim zadnje dane Jugoslavije, bila je još JNA u vojarnama,policija je nosila petokraku i mediji su još uvijek brujali o nadolazećem nacionalizmu protiv kojeg se treba odlučno boriti. Pamtim i prve dane rata,uzbune,nesigurnost,tv izvještaji koji su pokazivali naša spaljena sela,uplakane žene i gradove iz kojih se dimi i posebno pamtim onaj prkos i ono što je svak normalan osjetio tad u sebi, ono „e nećete“. I uz sav taj tada revolt i nesigurnost nekako sam osjećao da smo zajedno jači od svega toga što dolazi, o kako sam naivan bio. Istina,pobjedili smo u tom ratu, implementirali neke vrijednosti u društvo i onda pustili da se sve razvija i odvija svojim tokom ni ne sluteći da među nama postoje mnogi koji su navijali za neki drugi ishod. Malo pomalo je krenulo, prljavo i perfidno,prvo je počela ona stara udbaška krivotvorina koja sve domobljubno i nacionalno prikazuje primitivnim,kako bi mlađe generacije lakše prihvatile jer naravno mladi sami po sebi žele biti moderni i napredni. Pojavili su se neki undeground „intelektualci“ koji su prvo gerilom a kasnije danas kako vidimo potpunim preuzimanjem medija nudili neke nove (u biti stare) ideje,umotane u celofan borbe za ljudska prava, iza kojeg se skrivalo iskrivljavanje istine, poništavanje stečenih vrijednosti i stvaranje klime da ništa ne valja i da smo sve upropastili sa time što smo krenuli ka nečem novom. Sve to su popratili određeni političari,pa su se uključivali i neki ajde nazovimo ih umjetnici (mada mnogi to svojim radom nisu) i pomalo se počela stvarati histerija,ne toliko usmjerena na one koji su svojim rukama stvarali ovu zemlju nego na one koji dolaze. No kako poništiti ono čemu su i ti mladi koji dolaze bili svjedoci a to je domovinski rat? Kako isprati njihova sječanja o tome kako im očevi odlaze u uniformama,onu neizvjesnost,onaj ushit kada su se neki očevi vratili ili pregolemu tugu ako nisu ? Kako uništiti onaj ponos u svakome od nas kada se sjetimo tih muka i šta iz njih proizašlo? Jednostavno,izjednačiti žrtvu i agresora,blatiti sve i svakog tko je branio svoju zemnlju,nazvati ih parazitima,primitivcima i teroristima te na kraju dovesti do toga da se sami spontano odreknemo tih ljudi i te pobjede koja je udahnula onaj pravi život ovoj mladoj državi. No na tom putu stajao im je još jedan stari neprijatelj…Katolička crkva. Da bi se nju obezvrijedilo mediji koji su već sad potpuno u njihovim rukama stalno nas bombardiraju aferama koje su se desile u Katoličkoj crkvi, vrlo malo njih u Hrvatskoj,uglavnom po svijetu,ali idemo mi rušit tu „zlu crkvu“ u Hrvatskoj kao dio jednog velikog „pokreta za slobodu i ljudska prava“ . Pritom je bitno reći da sve druge vjerske zajednice u svijetu imaju daleko više afera sa posljedicama smrtnih slučajeva, ne treba ići dalje od protestantskih zajednica u Sjedinjenim Američkim Državama u kojima svatko malo se neki njihov pastor proglasi reinkarnacijom Isusa Krista i poziva svoje vjernike na apsolutnu poslušnost koja je znala dovoditi do oružanih sukoba sa vlastima ili čak do masovnih samoubojstava i da ne nabrajam sad sve ostale a mogao bih koliko pogubnih primjera ima ( naprimjer ovakav https://www.youtube.com/watch?v=XOTLAtHMaV8 ) . I onda se isforsira najavom priznavanjem  istospolnih brakova i novom formulacijom roditeljstva i čovjeka samog, referendum o braku. Tih dana u medijima su bjesnile optužbe,uvrede i otvorena mržnja prema svakome tko je smatrao da je brak između muškarca i žene jedino prirodan i moguć. Da se razumijemo,nije njima bio interes boriti se za prava tog manjeg dijela populacije koji ima tu seksualnu orijentaciju  nego rušiti tradicionalne vrijednosti. Pa ste na istoj strani našli određeni političari i političke opcije (svi znamo koje),određene civilne udruge (svi znamo koje) i ne prezaju se baciti blatom na bilo koga od nas,a kad samo usmjerimo pogled u njihovu smjeru viču „upomoć,fašisti,fašisti“. I gdje su svi ti sada kada je sve završilo,da li kažu ijednu riječ o homoseksualnoj populaciji naprimjer,naravno da ne,iskoristili su ih, pritom rušeći bezobzirno mostove koje sada mi moramo ponovno izgraditi,kažem moramo jer to je ljudski pa ako želite i katolički...a mi smo takav narod. I  kao takvi to prepoznajemo,bar većina, s tim prepoznavanjem zahvalili smo na uslugama bivšem Predsjedniku,jednom od perjanica cijele te histerije i ne nažalost  samo te. Bili su i izbori na kojima je naš narod skoro propustio nagraditi slanje aboliranih četnika na hrvatske branitelje,uvrede,političke afere,lopovluk,nepotizam,veličanje određenih totalitarnih simbola i pokreta,regionalizam kao konačnu podjelu u hrvatskom nacionalnom tkivu,kontrolirane medije,iskrivljavanje slike o Domovinskom ratu . Ali i to je nadam se iza nas. Ja vjerujem u državu gdje koja živi na vrijednostima za koje je njen narod umirao,treba otvoreno reći sve te vrijednosti su pozitivne i bezvremenske, u toj državi svi će poštovati njenu himnu,zastavu i povijest i tražiti svoje bolje sutra,kada napravimo takvu državu sa jasnim stavovima,tada ni podjela neće biti više,ili će one biti neznatne. U borbi za takvu državu,moramo ponovno pobijediti, ovaj put u miru ! A svaki čovjek dobrih namjera,bez obzira na vjeru,boju kože,nacionalnost ili seksualnu orijentaciju u toj državi će naći najbolji mogući dom !   Neka nam živi vječno naša Hrvatska! Luka Krkoč