Izuzetno mučna priča sina čovjeka koji je preživio ubijanja u Veleprometu, razdijelila se društvenim mrežama i izazvala nebrojene reakcije, od sućuti preko ljutnje pa sve do inzistiranja da se „krivci konačno imenuju”: „Ovo pišem ja zato što moj otac nema fejs, a možda nekoga bude zanimalo… Danas sam bio u Vukovaru na komemoraciji i misi za stradale u skladištu Velepromet. Po prvi put. Otac mi je pokazao zgradu i zapuštene prostorije “stolarije” gdje je bio zatočen tri dana i tri noći… Prije toga je bio jedan dan u jednom drugom skladištu. Limenci, prvoj do ulice. Sve to vrijeme nije pio vode. Za hranu više-manje. Svejedno si čekao smrt. Stolarija je omanje skladište sa dvije prostorije koje veže jedan hodnik. Zidovi su neožbukani a prostorije su veličine možda 20 m2, moja slobodna procjena. Tu bi se tijekom dana naguralo možda i 200 ljudi… U početku bi sjedili na betonu, a poslije kako se prostorija punila morali bi stajati spuštenih ruku, jer podignuti ih nisi ni mogao. Na svakom kraju hodnika bila su vrata za izlaz u dvorište. Na jedna vrata bi izvodili prvog do vrata i zaklali odmah iza zida na 1-2 metra od ulaza…. Na druga vrata bi izvodili van i uvodili odmah u jednu malu prostoriju od nekih 6-7 m2. Tu su klali. Prvo tukli i ispitivali, a onda zaklali.Sve te prostorije su dijelili vrlo tanki zidovi, a vrata i prozori bili su kombinacija lošeg drveta i porazbijanog stakla tako da se sve jako dobro čulo.U biti, sve se odvijalo na 1-1.5 metara udaljenosti od ostalih zatočenika… U tu zgradicu, stolariju, odvajali su poznatije Vukovarce…direktore poduzeća, poslovođe, profesore, nastavnike, inženjere… Poneki od njih su sa sobom imali i diplome fakulteta sa sobom dok bi im se četnici smijali govoreći im da im to više ne treba… Prije svega toga, moj otac je bio na streljanju ali je čudom preživio, a onda je bio u špaliru gdje su svakom drugom razbili lubanju željeznom šipkom. On je dobio udarac, ali je preživio. Moj otac zna puno Vukovaraca i puno je njih njega znalo jer je radio na takvom radnom mjestu…. Za mnoge zna dan, sat i minutu kad su izvedeni i zaklani. Mog oca ni dan danas nitko od policije ili DORH-a nikad nije pitao za neki podatak ili da da neku izjavu vezanu za te događaje…. Tamo je ubijeno oko 700 osoba…. Uglavnom su ih ubili domaći četnici i četnici iz Negoslavaca… On je jedan od zadnjih 36 preživjelih… Autor: S.V. / Dnevno.hr