Opet pišem Vladi Republike Hrvatske, jer nju i smatram najvećim krivcem za izdaju obitelji žrtava i naše ponosne povijesti! Naše braće više nema, sada su u raju Svi su ih zaboravili dok prepucavanja traju Između kriminala i politike, naše slabe kritike Svi samo šute, briga ih za naše mrtve 16 000 ubijenih, duplo više ranjenih 35 mjesta srušenih i do temelja spaljenih 2000 silovanih žena, razrušena svaka bolnica Nađeno je 156 punih masovnih grobnica 122 do temelja spaljene crkve Nitko više ne može nam vratit naše mrtve Ubijali su i djecu, što sa ratom veze nemaju Spalili Slavoniju, sad se za Dalmaciju spremaju 1,5 milijuna granata samo na Vukovar je palo Imate tisuće dokaza za genocid ali vama nije stalo Gospodo iz Haaga,za žrtve vas boli briga Dok naši tuže naše, sve više mi se riga Dok su takvi na vlasti,komunizam će cvasti Kunem vam se i vi će te jednog dana pasti Veselite se presudi što dolazi iz Haaga Šahovnica vam smeta,al petokraka je draga Pitajte uplakane majke, dok su suze joj na licu Izgubile su sinove, da bi gledale ćirilicu Izgubili su nadu, a iznutra se žderu Boli vas za osjećaje, dok se novci peru Možda jesam mlad, i jel’ treba da se predam Neka uzmu meni sve ali Hrvatsku im ne dam Reći ću svima, da to ne može baš tako Nisam niti bio rođen, u vrijeme Domovinskog rata Ali tim sam putem bio vođen, nema ponosnijeg Hrvata Za Hrvatsku se molim, za Hrvatsku ja dišem Hrvatska je moja ljubav kojoj pjesme pišem I neka me rugaju i gaze, neka me svatko osudi Svako jutro sjećanje na Hrvatsku me probudi Neću im oprostiti, neću im zaboravit Svaku ranu i suzu nitko ne može oporavit Kad i mene pita sin, da mu kažem povijest rata Vidiš sine bijeli križ,to su grobovi Hrvata! I ti jednom pričaj sinu, neka i on priča svome Naša sloboda sine, utkana je baš na križu tome!