Molitva za bojnicu Janju Ninić Babić

Milijuni Hrvata u Domovini i u iseljenistvu pedeset godina su vjerovali da ce doci dan kad cemo osloboditi nasu nasu voljenu Hrvatsku iz smrtnog zagrljaja velikosrpske-komunisticke i jugoslavenske diktature. Duboko smo vjerovali da je hrvatski narod posten, da je hrvatski covjek posten i da je samo potrebno srusiti zloglasnu komunisticku Jugoslaviju i stvoriti svoju samostalnu i demokratsku drzavu, koja ce imati postenu Vladu, postene politicare, postene diplomate, postene policajce, postenu drzavnu administraciju itd., da da ce oni svi zajedno raditi na izgradnji bogate, postene i socijalno osjetljive i pravedne drzave i drustva. Naravno, sada vidimo da smo se tesko prevarili i da smo bili jako naivni, jer su nas prevarili oni medju nama koji nikada nisu zeljeli da Hrvatska bude slobodna i samostalna. No, kada je ona to postala, zahvaljujuci, ponajvise, hrvatskim braniteljima i zajednistvu hrvatskih domoljuba i dijaspori i Hrvatskoj tj. Bosni i Hercegovini, ti isti ljudi, koji su presvukli kapute opljackali su Hrvatsku i hrvatski narod doveli na prosjacki stap, na rub gospodarske propasti i demografskog nestanka. S druge strane, u Hrvatskoj su postojali i postoje domoljubi koji su Hrvatsku vjerno i pozeljno sluzili i tijekom i nakon pobjednickog Domovinskog rata. Koji su Hrvatsku sluzili iz ljubavi i domoljublja, a ne kristoljublja i koji, osim svoje tesko zaradjene male place, nisu od Hrvatske uzeli nista, a imalu su priliku, kao i brojni drugi, iskoristiti svoje vazne i utjecajne pozicije tijekom Domovinskog rata. Osim toga, nikada nisu trazili slavu niti se zeljeli isticati u javnosti. Jedna od takvih osoba i Hrvatica i Hrvata, u koje smo vjerovali prije ove strasne tragedije koja nas je kao narod i drzavu zadesila, bila je i do danas ostala, umirovljena bojnica Janja Ninic Babic, koju su neprijatelji hrvatske drzave, hrvatski komunisti nasilno potjerali u mirovini 2003. godine, iako je tada imala samo 43 godine. Duboko sam uvjeren da u Hrvatskoj ima jako puno postenih ljudi i jako puno osoba kao sto je umirovljena bojnica Janja Ninic Babic i da ce upravi takvi ljudi i domoljubi jednog dana spasiti ovu nasu hrvatsku dravu kojoj prijeti velika opasnost od nestanka i utapanja u novu zajedniu naroda na jugu Europe, sto je konacni cilj medjunarodnih cimbenika. Ovim dopisom zelim jednim konkretnim slucajem, baram na ovom jednom malom primjeru, pokazati da u Hrvatskoj moraju jednog dana na vodsvo doci osobe koje ce, da citiran velikog americkog predsjednika Johna Kennedya, jasno sami sebi postaviti pitanje: "STO JA MOGU UCINITI ZA HRVATSKU, A NE STO JA MOGU UKRASTI OD HRVATSKE". Bojnica Janja Ninic Babic je u bolnici i bori se protiv teske i opake bolesti. Mnogi kojima je pomogala u onim najtezim vremenima i oni s kojima je radila, sada samo slijezu ramenima kad im se kaze u kakvoj situaciji se bojnica Janja Ninic nalazi. Ni rijeci utjehe ili sazaljena. Kako smo mi to ljudi posali? No, ima i onih drugih koji bojnici Janji Binic Babic nstoje pomoci na svaki nacin i pokusavaju joj olaksati ovu tesku situaciju u kojoj se nalazi. Posebno se zahvaljuem hrvatskim lijecnicima, koji s razumijevanjem i visokom razinom profesionalnosti poduzimaju sve sto mogu. Nraocito veliku zahvalu izrazavam brojnim Janjinim i mojim prijateljima u Australiji. Molim sve prijatelje Mrezare i njihove mrezare da u svojim mislima i molitvama imaju zatajnu herioinu Domovinskog rata, bojnicu Janju Ninic Babic. S iskrenim i dubokim postovanjem. Antun Babic ------------------------------------------------------------------------------------ SUDBINA HRABRE HRVATSKE BRANITELJICE Bojnica Janja Ninić Babić samozatajna heroina Domovinskog rata Umirovljena bojnica Hrvatske vojske i jedna od najbližih suradnica pokojnog ministra obrane Gojka Šuška do zadnjeg dana njegovog života, Janja Ninić Babić nalazi se u bolnici u vrlo teškom stanju. Čekaju ju velika životna iskušenja. Iako nije bila na bojištu po svemu onome što je sedam godina radila i odradila u Kabinetu ministra obrane Gojka Šuška, Janja je jedna od onih zatajnih heroina Domovinskog rata, o kojima nitko nije govorio niti govori. Ministar Šušak je u Janji imao najodaniju suradnicu, što je on posebno cijenio. Bila je jedna od rijetkih koja je znala kad će započeti vojna akcija Oluja i za vrijeme Oluje asistirala je u Kabinetu Gojka Šuška. U to vrijeme bila je samohrana majka jednog dijeteta, a radila je i po 16 sati na dan. Često se događalo da je u Kabinetu i spavala. Za vrijeme zračnih napada na Zagreb nije znala gdje joj se nalazi dijete. U najtežim trenutcima Domovinskog rata zbog teškog rada i svakodnevne brige za dijete koje je često ostajalo samo u kući, težila je svega 43 kilograma i izgledala je kao da je bila u koncentracijskom logoru. Prva žena koja je postala vojni izaslanik hrvatske države - Republike Hrvatske Janja je, na razne načine i neumorno, pomagala bezbroj ljudi iz Hrvatske i onih iz iseljeništva koji su dolazili pomoći Hrvatskoj, a nitko se o njima nije brinuo. Janja je to činila. Posebno se trudila oko razmjene hrvatskih zatvorenika u srpskim logorima. O tome možemo najbolje posvjedočiti g. Tomo Mlinarić iz Vukovara, iz Sydneya, čiji brat je bio u srpskim logorima. Nakon smrti ministra Gojka Šuška u svibnju 1998. godine kojeg je u bolnici posjećivala do zadnjeg trenutka, novi ministar obrane prof. dr. Andrija Hebrang imenovao je bojnicu Janju Ninić Babić za vojnog izaslanika Republike Hrvatske u Pekingu, NR Kini, gdje je Janja bila jedina žena vojni izaslanik između sto muških stranih vojnih izaslanika. U Kini je postigla izvanredne rezultate. Otvorila je Ured vojnog izaslanika Republike Hrvatske i značajno unaprijedila vojne odnose između Republike Hrvatske i NR Kine, za što je dobila vrlo visoko odličje ministra obrane NR Kine. Tijekom njezinog mandata u NR Kini, Janja je bila najpoznatiji i najpopularniji strani vojni izaslanik u toj zemlji. To će posvjedočiti svi visoki kineski vojni dužnosnici iz tog vremena. U listopadu 1998. godine, kratko vrijeme nakon završetka Svjetskog prvenstva u nogometu u Francusku, strani vojni izaslanici iz Pekinga posjetili su kinesko vojno učilište u gradu Dalianu. Na veliko iznenađenje i čuđenje preko sto stranih vojnih izaslanika - Amerikanaca, Rusa, Nijemaca, Engleza, Indijaca, itd., na svečanom dočeku na igralištu vojnog učilišta 11 kineskih vojnih kadeta dočekalo je Janju obučeni u originalne dresove hrvatske nogometne reprezentacije, koja je te godine osvojila treće mjesto u Francuskoj. Takav doček nije priređen niti za jednog drugog stranog vojnog izaslanika. Na slici dolje je Janja okružena s kineskim vojnim kadetima. Prisilno slanje u mirovinu od strane komunista 2003. godine. Kad joj je završio mandat u NR Kini 2003. godine, Janja se vratila u Zagreb u Ministarstvo obrane, da bi u najkraćem mogućem vremenu koalicijska Vlada SDPHSLS-a i HSS-a, Janju u njezinoj 43-oj godini života poslala u prisilnu mirovinu, zato što je bila “Šuškov i HDZ-ov kadar”. Bio je to težak udarac za osobu koja je cijeli svoj život radila i bila u naponu njezine stvaralačke i radne snage. “Sve što radim je za moj hrvatski narod i moju Hrvatsku, koju volim iznad svega” Za razliku od mnogih drugih u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske i drugim državnim institucijama, s kojima je u vrijeme Domovinskog rata radila, bojnica Janja Ninić Babić nije, a mogla je, od hrvatske države uzela ništa, niti jednu kunu. Nije htjela uzeti niti dionice javnih poduzeća, koje su besplatno dobivali svi djelatnici koji su radili u državnim innstitucijama. Dok su drugi od siromašne hrvatske države tijekom Domovinskog rata sebi prisvajali poduzeća, kuće, stamove, automobile itd., bojnica Janja Ninić Babić je od privatne banke uzela kredit s visokim kamatama da bi si mogla kupiti skroman stan, koji i danas otplaćuje. Osim toga stana ne posjeduje ništa više. Uvijek je govorila: “Sve što radim je za moj hrvatski narod i moju Hrvarsku, koju volim iznad svega” Janju posebno dobro poznaju svi domoljubni generali iz Domovinskog rata, od generala Ante Gotovine do generala Damira Krstičevića I Na kraju želim istaknuti da ipak još uvijek ima dobrih ljudi i domoljuba u Hrvatskoj i iseljeništvu. Svakla čast onim pojedincima, koje ovom prigodom neću spominjati, ali kojima se posebno i duboko ovim putem zahvaljujem na pružanju pomoći Janji sada kad joj je ta pomoć u njezinom životu najpotrebnija. Država i narod koji lako zaboravljaju i ignoriraju svoje ratne heroje i heroine ne mogu očekivati ni dobru budućnost.