Naša udruga je u nedjelju 19. siječnja 2014. godine zajedno sa UDBDR Pridraga, UDBDR Paljuv i UDBDR Podgradina organizirala molitvenu hodnju ''KORACIMA NADE U ISTINU''. Već tradicionalno, šestu godinu za redom smo hodali i molili za sve poginule branitelje i civile u oslobodilačkoj akciji ''MASLENICA''. Ove godine smo obilježili 21. obljetnicu te veličanstvene akcije.

         Okupili smo se kod Zelenog Hrasta i nakon blagoslova hodočasnici su krenuti dionicom Zeleni Hrast - Islam Latinski – Islam Grčki – Kašić – Smilčić – Paljuv – Novigradsko groblje – Pridraga. Hodajući 24 kilometra ovom kotarskom zemljom želimo pokazati da naši branitelji nisu zaboravljeni. Moleći križni put, krunicu, čitajući naglas imena naših palih hrvatskih vitezova, želimo pokazati da su trajno zapečaćeni u našim srcima, da cijenimo i poštujemo krv koju su prolili za ovu zemlju. Želimo reći da su sveti i da su najbolje što se ovoj Domovini ikad dogodilo. Paleći svijeće želimo reći da u nama još gori plamen ljubavi za Hrvatsku koju su toliko voljeli. Želimo im poručiti da razumijemo zašto smo imali osjećaj na spomenicima da nas odvajaju od zemlje i vuku stjegove k sebi u nebo. Razumijemo da su tužni kao i mi i znamo da očekuju od nas da nastavimo ljubiti i boriti se za našu grudu. Neopisiv je osjećaj biti toliko duboko povezan s njihovom najvećom žrtvom i znati koliko smo mali u odnosu na ono što su oni dali. Želimo im reći „ Hvala vam i slava hrvatski ratnici što ste život dali da bi mi i naša djeca mogli živjeti.“ Ova hodnja je samo mali doprinos u promicanju istine o Hrvatskom Domovinskom ratu i pokušaj da ukažemo svima da nemamo pravo zaboraviti ne tako davnu blistavo čistu pobjedu nad daleko nadmoćnijim agresorom. Moramo u našima mladima njegovati ljubav prema Domovini i osjećaj pripadnosti svome narodu. Moramo im ostaviti u nasljeđe poštovanje prema našim mrtvima koji su živote dali i prema svima onima koji su bili spremni tada dati život za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku. Djeca su ulog u našu budućnost, a pošto je ova molitvena hodnja upravo zbog toga djelomično i edukativnog karaktera, evo nekoliko riječi o samoj oslobodilačkoj akciji „Maslenica“:

           Poznato je da je agresor u komadanju Hrvatske 1991. godine imao namjeru odsjeći jug Hrvatske i to mu je i uspjelo na području Novskoga Ždrila. Čitav se promet otežano odvijao preko otoka Paga gdje je uslijed nevremena često bio u prekidu trajektni promet. Hrvatski puk u Dalmaciji, ali i onaj u Herceg Bosni, kojem se u to vrijeme jedino tim putem mogla dostavljati pomoć, bio je doveden u gotovo nemoguću situaciju. Hrvatska je cijelo vrijeme pregovorima pokušavala riješiti sva pitanja ali unatoč svemu četnici ništa nisu poštovali pa su i u vrijeme planiranja akcije Maslenica nastavili sa ubojstvima, maltretiranjem i protjerivanjem preostalih Hrvata iz zadarskog zaleđa pljačkajući njihovu imovinu i paleći kuće. U tome ih nisu niti pokušavale spriječiti međunarodne snage UNPROFOR-a koje su trebale pružiti sigurnost i zaštitu preostalim Hrvatima na okupiranim područjima. U isto vrijeme neprijatelj se na svim položajima u Sjevernoj Dalmaciji ojačava ljudstvom iz Srbije, utvrđuje, dovozi streljivo pogonsko gorivo, provodi mobilizaciju te na taj način jasno daje do znanja da se ne odriče ideje o stvaranju „velike srbije“ na liniji Virovitica– Karlovac – Karlobag. Dva mjeseca ranije hrvatski i bosanski Srbi u Prijedoru potpisuju Deklaraciju o suradnji koja teži ujedinjenju „svih srpskih zemalja”. Zbog cijele situacije, hrvatska vojska je s nestrpljenjem i iznimno visokom odlučnosti i pripremljenosti, inicijativom pojedinaca i postrojbi iz Zadra i cijele Hrvatske krenula u oslobađanje Domovine. Operacija je započela 22.01.1993.g. u 7.05. Danima su se vodile žestoke borbe i unatoč brojnom neprijatelju, cijeloj sili pomoći agresora iz Srbije i BIH naša Garda Hrvatska je uspjela srčanošću i ljubavi prema svome domu osloboditi zadarsko zaleđe i odbaciti neprijatelja od hrvatske obale i povezati Hrvatsku. U ovoj operaciji je bila i velika uloga hrvatskih branitelja iz Slavonskog Broda i okolice, koji su podnijeli veliki teret. U samo jednoj noći (1. na 2. veljače) su u području sela Kašića i njegove okolice poginula 23 pripadnika brodske 3. bojne Kobre iz sastava 3. gardijske brigade Kune. Kašić je trebalo obraniti jer je bio ključnom točkom za obranu Zadra i nikako nije smio pasti neprijatelju u ruke. Kašić je obranjen i u ovoj srčanoj akciji su stvoreni uvjeti za kasnije oslobađanje ostatka okupiranog dijela Hrvatske i osigurano je disanje Domovine u zadnji čas.

         Još jednom velika hvala najzaslužnijima za to, a odgovornima dajemo na razmišljanje, kad već toliko vole spominjati registre, zašto još uvijek nemamo registar svih poginulih u akciji Maslenica sa zadarskog područja kao ni poginulih iz ostalih dijelova Hrvatske u ovoj akciji. Možete onda zamisliti koliko imamo ostalih mjerodavno obrađenih statističkih i drugih podataka iz Hrvatskog Domovinskog rata. Pitamo se zašto je toliko važno da se što prije sve zaboravi i da se povijest ne piše mjerodavno, temeljito i istinito. Svima nama dajemo na savjest da im to ne dopustimo i da im jasno stavimo do znanja da su živi svjedoci jednog vremena još tu i da nećemo dopustiti zaborav radi generacija koje dolaze.

I ove godine su mještani sela koja smo pohodili, kao i druge braniteljske udruge sa zadarskog područja pokazali da nas podržavaju u tim našim malim koracima nade za istinu. Moramo posebno napomenuti da su nam se ove godine pridružile i braniteljske udruge iz drugih dijelova Hrvatske što nam je posebna čast. S nama su prvi puta hodali članovi Udruge udovica DR grada Zagreba i Zagrebačke županije, Udruge 151.Samoborske brigade, Udruge HVIDR-a Črnomerec i Udruge IX. bojne HOS-a "Rafael vitez Boban" Split. Dojmovi su jako pozitivni i nadamo se da se vidimo i iduće godine u još većem broju.

           Hodnja je protekla jako dostojanstveno uz okrijepu ljubaznih domaćina koja nas je pratila cijelim putem. Hvala im od srca za to. U Pridragu smo stigli oko 15.30 gdje je održana Služba riječi za poginule branitelje i civile u akciji „Maslenica“ u crkvi Gospe Luzarice i pročitano je potresno svjedočanstvo majke poginulog Hrvatskog branitelja iz knjige “Svjedočanstva žena otoka i priobalja iz Domovinskog rata“ u izdanju naše udruge. Upriličena je večera u župnoj sali za sve hodočasnike nakon koje smo se ugodno družili uz pjesmu i prepričavanje utisaka. Oprostili smo se od domaćina i gostiju oko 18 sati.

Kao i do sada, ova molitvena hodnja nam je opet poticaj za nastavak upornog rada na promicanju istine o Hrvatskom Domovinskog rata zbog jako pozitivnih dojmova hodočasnika, tih malih velikih ljudi koji istinski ljube ovu zemlju.

"Navik on živi ki zgine pošteno".

ZA HRVATSKU I NAŠ DOM

Udruga ''Žene u Domovinskom ratu - Zadar''

-predsjednica: Ivana Haberle

Izvorni članak možete pogledati OVDJE