MRAČNA TAJNA IZ KOTROMANOVIĆEVE PROŠLOSTI

MRAČNA TAJNA IZ KOTROMANOVIĆEVE PROŠLOSTI: ‘Bjegunac s ratišta’ preko MORH-a gomilao i preprodavao nekretnine (FOTO) Kotromanović u svojoj biografiji ima podosta afera, kojima se nikada nitko ozbiljnije nije pozabavio. Svojevoljno ili ne, ministar obrane Ante Kotromanović postao je medijska zvijezda jer se ovih dana povela rasprava o održavanju vojnog mimohoda u Zagrebu na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, a u kojoj se među ostalim debatiralo o ovlastima koje ovaj posjeduje. No, ako je suditi po posljednjim spoznajama našega portala o liku i djelu ministra obrane, izgleda da na njegovim plećima leže afere radi kojih je zvijezdom trebao postati znatno ranije. Naime, glasine koje ga prate iz 90-ih nisu nimalo ugodne. Tako se priča da je Kotromanović ne tako davne 1997. godine dobio stan od MORH-a. Stan je to smješten na trećem katu u Bukovačkoj 25 u kojega ministar nikada nije uselio, jer u to doba završavao je obiteljsku kuću. Potom je, prepričavaju svjedoci iz toga vremena za mali novac MORH-ov stan otkupio. Vrlo brzo ga je i prodao za tadašnjih 370 tisuća njemačkih maraka. Nakon toga navodno ostaje i bez kuće. A na koji se način odvijala ta operacija i danas nije pretjerano poznato. Međutim, priča se u vojnim krugovima da je za njezinu gradnju sredstva također dobio od MORH-a. Upit o ovim nekretninama i malverzacijama s istima proslijedili smo i samom ministru, ali do okončanja ovoga teksta on se o tim optužbama nije očitovao. Kada se spoznaju ovi podaci tada u najmanju ruku čudno zvuči dobro znana činjenica iz ministrove biografije. MORH je naime svojedobno tužio svojega ministra za neplaćanje računa u iznosu od 50 676 kuna. Donosilo se to na smještaj i režije, dok je boravio u Hotelu Zagreb. U listopadu 2003. godine protiv Kotromanovića je donešeno rješenje o ovrsi prema kojem mu se na prijedlog RH treba plijeniti trećina mirovine. Ipak, tu se on ponovno snašao jer rješenje se stavlja van snage koncem 2005. godine. Još jedan apsurdan element njegove biografije jest i taj da je nekoliko puta stegovno kažnjavan. Kada već govorimo o ministrovoj biografiji, tada se na sadržaj iste vrijedi nešto detaljnije osvrnuti. Rodio se u okolici Sinja, što treba zapamtiti kao bitan element jer on i premijer Milanović dobro surađuju otkako je on postao ministro, dok je s druge strane i šef Vlade porijeklom iz toga grada. Sjedajući na čelo Ministarstva obrane Kotromanović imenuje bivšeg glasnogovornika ZG Holdinga Dušana Viru glavnim savjetnikom. Dobro upućeni prepričavaju, kako Viro u ministarstvu radi apsolutno sve. Još samo fali da počne nositi kave, šale se djelatnici ovoga resora. Što god Viro radio, ministru u njegovim počesto ishitrenim izjavama nema pomoći. Obećao je svojedobno da će vojnicima plaće povećati za čak 19 posto. No, taj porast vojnike je stajao 19 posto na neto plaće, i onda je to dao oporezati. Tim postupkom vojska je dobila nešto manje od pola obećanog povećanja. Njegovi bivši suborci manipulacijama ministra Kotromanovića sve su više razočarani, jer takvo što od njega nisu očekivali. Izdao ih je, svjedoče, a u ministarstvo uhljebio svoje ljude. Međutim, poznavatelji prilika u Ministarstvu obrane reći će i da je sami Kotromanović uhljebljen. U ministarstvo Kotromanović sa sobom dovodi Borisa Šerića brigadnog generala čiju su vojno biografiji pojedini mediji dovodili u pitanje. Ministar je u svojoj biografiji naveo kako je od početka rata sudjelovao u obrani Hrvatske. Završio je, kako ondje stoji Zapovjedno-stožernu školu Blago Zadro te Ratnu školu Ban Josip Jelačić. Od 1990. bio je član MUP-ovih specijalaca. Godinu kasnije zapovjedao je specijalnim snagama Glavnog stožera HV-a da bi naredne ’92-e postao zapovjednik bojne u Nastavnom središtu u Sinj. Od 1993. do 1996., zapovjednik je 126. sinjske brigade kao i zapovjednik Operativne grupe Sinj. Od 1996. do 19. listopada 1999. vršio je dužnost zapovjednika 4. Gardijske brigade, koju je po mnogima, koji su je činili, uništio i “razbucao” svojim bahatim ponašanjem. Nakon toga pohađa Ratnu školu “Ban Josip Jelačić”, a 2001. postaje načelnik Zbornog područja Dubrovnik. Od 2002. je u vojnoj mirovini. Od 11. siječnja 2008. do 23. prosinca 2011. bio je saborski zastupnik SDP-a za 9. izbornu jedinicu. A u biografiji se pohvalio i s povećim brojem odlikovanja: Red kneza Domagoja, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Jelačića i par medalja. Uz njegovo ime, nimalo iznenađujuće za hrvatske političare, vezuju se afere. I to one koje datiraju iz vremena dok je ovaj bio partijski dužnosnik u Saboru. Njegovo ime spominjalo se u aferi oko KIO Orahovice u kojoj je KIO Keramika osnovala tvrtku Urbaniko. Postavila je tada za predsjednika Kotromanovića koji nije morao zamrznuti mirovinu pa time nije niti zasnovao radni odnos. To ga ipak nije spriječilo da preuzme 15 tisuća kuna naknade od KIO-a. Također, nije odbio niti službeni Passat na kojega je preko renta izdvajano 22 tisuće kuna. Dakako, poslužio se i mobitelom te kreditnom karticom kojom je plaćao razne troškove. Zbunjujuće jest to što je sam Kotromanović priznao da za ovu tvrtku nikada nije radio ništa respektabilno, ali je zato stjecao poznanstva te rasipao pozamašne svote hodajući po gradilištima kao nadglednik. Otišao je toliko daleko da je čak i posjet Anti Gotovini isfinancirao karticom ove tvrtke. Tvrtka Urbaniko biva prodana za 13 milijuna kuna, ali dok su se u javnosti spominjali sumnjivi poslovi i malverzacije, Ante Kotromanović sjedio je u saboru. Likom i djelom ministra, nedavno su se bavili u Bujici u kojoj je o njemu progovarao Zvonimir Trusić utemeljitelj Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata. Za Kotromanovića je izrekao kako nije educiran tumačiti povijesne činjenice. Ujedno dodao je da je on oličenje kameleonstva te da je pobjegao s ratišta te pod sumnjivim okolnostima upisao fakultet. -Kotromanović je dobio 15 tisuća kuna mjesečno nagrade od tajnih službi u aferi Preost za drukanje Ante Gotovine i njegove obitelji zbog čega je ta operacija i proglašena tajkunom- kazao je Trusić.