NAJPOTRESNIJA SCENA AKCIJE ‘ZIMA ’94: ‘Ćaća je uvijek govorio, ne boj se sine’ (VIDEO)

30.11.2015. 21:44:59

Tada vojnici 4. i 7. gardijske brigade nisu znali što se tamo nalazi: minska polja duboko u snijegu, silne utvrde, ali su onda naletjeli na nešto što ni u snu nisu mogli predvidjeti… Naletjeli su na civile, Hrvate i nešto Bošnjaka iz Banja Luke koje su četnici dovukli kao živi štit. Među njima su bili uglavnom liječnici i profesori, dakle intelektualci. Zamislite, oni su im slabo odjeveni, na -20 kopali rovove i bili radni vod, a po potrebi i živi štit. Među njima je bio jedan mladić, gotovo dijete... U akciji Zima 94 poginulo je 29 branitelja, 19 ih je teško, a 39 lakše ranjeno, dok su trojica nestala. Operacija koja je trajala od 29. studenog do 24. prosinca, za 7. gardijsku, 4. gardijsku i 114 brigadu, te za pripadnike 80. domobranske pukovnije zbog neprekidnih djelovanja bila je iznimno teška. Hrvatski vojnici oslobodili su 200 četvornih kolometara, ali zbog olujnih mećava i pri temperaturi od – 20 stupnjeva, mnogima su smrznuti dijelovi tijela, najčešće ruku i nogu, morali biti amputirani. Zbog toga je operacija Zima 94 u povijest Domovinskog rata ušla kao primjer iznimnih fizičkih i moralnih napora kroz koje su prolazili hrvatski branitelji u obrani od agresije i oslobađanju okupiranog teritorija. Rezultat ove operacije bio je slabljenje srpske vojske koja je bitno smanjila napade na Bihać, pri čemu je ova ključna enklava sačuvana, a međusobna komunikacija neprijatelja otežana. Zašto je Zima ’94. bila jedna od najvažnijih, najtežih ali i najveličanstvenijih operacija? Zato što je bila glavni preduvjet za oslobađanje od srpske okupacije, jer kako je kazao ratni snimatelj Petar Malbaša koji je cijeli tijek događaja ovjekovječio, “nije Oluja trajala 5 dana, nego 10,5 mjeseci”. Godine 1994., pad Bihaća bio je pitanje trenutka. To se, međutim, nikako nije smjelo dogoditi jer bi se padom Bihaća u ruke Srba stvorila snažna poveznica Republike Srpske i Republike Srpske Krajine i otvorila komunikacija Beograd – Knin – Banja Luka. Padom Bihaća bi, dakle, Hrvatska bila primorana na uvjete Karadžića, Mladića i Martića, što bi u konačnici dovelo do poraza. – Za ove operacije koje smo kanili izvesti, nisu imali razumijevanja u Glavnom stožeru iz kojega su nas optuživali da vodimo privatni rat. Jedini koji nam je davao potporu bio je ministar Gojko Šušak držeći našu stranu kod predsjednika Tuđman – kazao je general Ademi. Cilj operacije bio je obraniti Bihać, ali i potisnuti neprijatelje s Dinare i Livanjskog polja. – Oluja je realno počela krajem 1994. godine operacijom “Zima ’94”. To je jedna od najtežih akcija kad je pokojni Andrija Matijaš Pauk izvukao tenkove na 1780 metara, vrh Dinare, na -20, na 80 cm snijega. Tada vojnici 4. i 7. gardijske brigade nisu znali što se tamo nalazi: minska polja duboko u snijegu, silne utvrde, ali su onda naletjeli na nešto što ni u snu nisu mogli predvidjeti… Naletjeli su na civile, Hrvate i nešto Bošnjaka iz Banja Luke koje su četnici dovukli kao živi štit. Među njima su bili uglavnom liječnici i profesori, dakle intelektualci. Zamislite, oni su im slabo odjeveni, na -20 kopali rovove i bili radni vod, a po potrebi i živi štit. Među njima je bio jedan mladić, gotovo dijete… U unakrsnoj vatri je poginuo dio civila i to je bilo neizbježno jer su stavljeni naprijed. Njih 48 pobjeglo je na našu stranu. Teško je reći u tom puškaranju i od čijeg su metka pali. Teško je opisati ratni kaos – prisjetio se sinjski snimatelj Malbaša. Operaciju Zima ’94. obilježili su pripadnici 4. gardijske brigade koji su se 23.11. s postrojbama Ratka Mladića i svježe pristiglim Šešeljevim “Belim orlovima” doslovno borili prsa u prsa, pri čemu su, nažalost, imali velike gubitke…

Autor: