Planirana napadna operacija srpskih snaga na Republiku Hrvatsku i oslobođene dijelove BiH iz ljeta 1995. godine trebala se dogoditi uoči Oluje.

Riječ je o operaciji Vaganj 95, a trebala je uključivati oko 80.000 vojnika Vojske Republike Srpske i Srpske vojske Krajine, sve sa ciljem da zauzme prostor koji će osigurati dugoročnu vojnu održivost Republike Srpske i tzv. Republike Srpske Krajine, odnosno, da ih spoji u jednu cjelinu.

Nakon što je početak operacije srpskih snaga odgođen uslijed početka hrvatske Operacije Oluja, za Operaciju Vaganj 95 pripremljene snage su 13. pokušale izvesti planirane napadne aktivnosti, i time u jednoj mjeri oduzeti inicijativu hrvatskoj strani. Zahvaljujući brzom odgovoru Hrvatske vojske, u tome snage bosanskih Srba ipak nisu uspjele.

Mladićev koridor spasa do Bihaća

Međutim, podatak koji je malo kome poznat više je nego zanimljiv. Velika ratna operacija Srba odgođena je jer je započela oslobodilačka akcija Hrvata – Oluja ’95.

S obzirom na to da su neprijatelji imali pripremljene snage i zacrtan plan, Ratko Mladić je odlučio izvesti napad s ciljem uspostavljanja 20-ak kilometara širokog koridora spasa do Bihaća. General Mladić znao je da je idući korak napad hrvatskih snaga na Knin, u koji je otišao kako bi hrabrio srpske suborce tvrdnjom da slijedi njegov protunapad.

Na sastanku u Bosanskom Petrovcu, gdje su se 30. srpnja ‘95. okupili vojni zapovjednici dviju srpskih vojski, koje su predvodili Mladić i general Dušan Lončar iz Knina, Mladić otkriva namjere. 

‘Nek’ ustašetine razmisle’

Osim objašnjenja operacije Vaganj, naveo je da akcije istodobno moraju početi i na istoku i na jugu. “Jedinice Drinskog, Istočnobosanskog i Hercegovačkog korpusa odmah će krenuti u napad dolinom Neretve, ka Metkoviću i moru… da se na više mjesta razvuku ustaške snage, nanese udarac na najosjetljivijim mjestima, tako da se zauvijek ustašetine natjeraju da razmisle kad će da se odluče za rat sa Srbima…”.

Valja napomenuti kako akcija Vaganj 95, koja je završila porazom Srba, uopće nije bila bezazlena ni jednostavna.

Započela je 13. kolovoza kod Grahova. Snažne borbe u koje su bili uključeni topništvo, zrakoplovstvo, oklopništvo i diverzanti potrajale su tri dana. Snage bosanskih Srba – u kojima su udarne snage predstavljale Druga drinska pješačka brigada, 65. zaštitni puk i 10. diverzantski odred – pokušale su zauzeti važan prijevoj Derale, kako bi potom ušle u Grahovo i time ostvarile pozicije za daljnje napredovanje prema Livnu i Kninu. 

U teškim borbama već prvog dana snage HV-a imale su 20 poginulih i 50 ranjenih pripadnika, ali su upornim izvođenjem obrane i brzim protunapadom, koji je počeo prije 9 sati ujutro istog dana, dokazale svoju nadmoć nad srpskim snagama i porazile ih.